Prosječni zaposlenik u Međimurskoj županiji mjesečno raspolaže s 30 posto manje novca od prosječnog zaposlenika Grada Zagreba, pokazala je analiza zaposlenosti i plaća Državnog zavoda za statistiku
Prosječna plaća u Zagrebu 2016. godine, posljednje za koju je
izračunata prosječna plaća na razini županija, iznosila je 6740
kuna, a ona u Međimurskoj županiji čak 2000 kuna manje, točnije
4653 kune. Prosječna plaća u cijeloj državi iznosila je 5696
kuna, no ona je tako visoka zahvaljujući isključivo plaćama i
broju zaposlenika u Zagrebu: samo je jedna županija uz Grad
Zagreb – radi se o Dubrovačko-neretvanskoj – imala plaću veću od
prosjeka. S druge strane, u sedam županija – sve do jedne su
kontinentalne – zabilježena je prosječna plaća niža od 5000 kuna.
Stručna sprema
Mapa prosječnih plaća jasno ukazuje na kontinuiranu podijeljenost
Hrvatske kad je u pitanju standard, s relativno preciznim
granicama: Grad Zagreb s prstenom koji neusporedivo odskače u
prihodima od svih ostalih, zatim županije uz obalu, uz naglasak
na krajnji sjever i krajnji jug, te kontinentalne županije, s
najlošijom prihodovnom situacijom na sjeveru – u Zagorju te
Međimurju. Osim u prihodima, razlika je i u obrazovnoj strukturi
i nizu drugih pokazatelja, piše Jutarnji.hr.
Grad Zagreb, pokazuje analiza, ima najobrazovaniju radnu snagu,
no ovakva razlika u plaći nije prvenstveno posljedica obrazovne
strukture, već činjenice da su u Zagrebu koncentrirana sjedišta
velikog broja tvrtki u kojima rade rukovoditelji s najvišim
plaćama, politička središta, veliki broj visokoobrazovnih
ustanova (što može objasniti značajnu razliku u plaćama među
županijama čak i unutar državnog sektora obrazovanja).
Primjerice, ogromna je razlika u plaćama i kod isključivo
visokoobrazovnog kadra: prosječni zaposlenik s visokom stručnom
spremom u Zagrebu ima gotovo 50 posto veću plaću od kolege iz
Međimurske županije. Konkretno, 2016. godine prosječna plaća
zaposlenika sa završenim fakultetom u Zagrebu je bila 9598 kuna,
a u Međimurju 6582 kune.
Drugu najvišu prosječnu plaću imaju zaposlenici
Dubrovačko-neretvanske županije, a i ona je visokih 1000 kuna
niža od one zagrebačke. Slijede Primorsko-goranska te Istarska
županija, a za njima, nakon zagrebačkog prstena, druge županije
uz more.
Obrtništvo
Varaždinska i Međimurska županija već niz godina imaju najniže
prosječne plaće, no, s druge strane, upravo je u tim županijama
zabilježena iznimno visoka stopa zaposlenosti: dakle, radi visok
udio stanovništva, ali za niže plaće. Stopa u Varaždinskoj
županiji gotovo je dvostruko viša nego u Sisačko-moslavačkoj, dok
je plaća u Sisačko-moslavačkoj oko 570 kuna viša nego u
Varaždinskoj.
Također, to su županije u kojima je dobro razvijeno obrtništvo, a
zaposlenici u obrtu nisu uključeni u ovu analizu.
U tim je županijama najzastupljenija prerađivačka industrija u
kojoj su plaće među najnižima. U Međimurskoj županiji u toj je
grani zaposleno čak 47 posto svih zaposlenika, što znači da svaki
drugi zaposlenik prima prosječnu plaću za tu industriju, koja
iznosi 4586 kuna. U Dubrovačko-neretvanskoj županiji u istoj je
grani, usporedbe radi, zaposleno pet posto zaposlenika, a u Gradu
Zagrebu 10 posto, piše Jutarnji.hr.
