Mnogi će reći da radnici s prosječnom plaćom od 6352 kune trebaju biti zadovoljni, ali zaboravlja se da više od 700.000 radnika ima plaću manju od 5252 kune
Prosječna plaća u Hrvatskoj u svibnju je prema podacima Državnog
zavoda za statistiku (DZS) iznosila 6352 kune i mnogi će na to
reći da našim građanima plaća u prosjeku raste iz mjeseca u
mjesec i da se nemaju na što žaliti. Osobito oni koji rade u
iznadprosječno plaćenim djelatnostima. Najveću prosječnu neto
plaću u svibnju prema DZS-u imali su zaposleni u proizvodnji
kokosa i rafiniranih naftnih proizvoda, i to 16.053 kuna, te
zaposleni na vađenju sirove nafte i prirodnog plina, s prosječnom
plaćom od 15.787 kuna, a nije loše ni zaposlenicima u zračnom
prijevozu kojima je prosječna plaća bila 11.338 kuna, zatim
zaposlenima u proizvodnji osnovnih farmaceutskih proizvoda i
pripravaka s prosječnom plaćom od 9815 kuna.
Slabo plaćeni konobari
Ali mnogo više o Hrvatskoj i plaćama govori medijalna neto plaća,
a ona je u svibnju iznosila 5252 kune, što znači da je polovina
zaposlenih imala manju, a polovina veću plaću od tog iznosa. Ili
slikovitije, više od 700 tisuća zaposlenih radnika u Hrvatskoj
prima plaću manju od 5252 kune. Među najslabije plaćenim
zanimanjima u svibnju 2018. bili su radnici na pripremi i
usluživanju hrane i pića s prosječnom plaćom od 4140 kuna, zatim
zaposleni u proizvodnji kože i srodnih proizvoda s prosječnom
plaćom od 4155 kuna te u proizvodnji odjeće s prosječnom plaćom
od 4251 kunu.
U prerađivačkoj industriji, trgovini na veliko i malo, te u
građevinarstvu je više od polovice zaposlenih, a to su zanimanja
koja su ispodprosječno plaćena. Tako je u trgovini na malo
prosječna plaća u svibnju iznosila 5213 kuna, a u građevinarstvu
5374 kune. Krešimir Sever,
čelnik Nezavisnih hrvatskih sindikata, ističe da je svibanj imao
više radnih sati pa je i medijalna plaća bila viša nego u
travnju.
– Cijelo se vrijeme kod nas barata s prosječnom plaćom, a
medijalna plaća pokazuje da polovica radnika od ukupno zaposlenih
kojih je sada malo više od 1,4 milijuna prima manju plaću od 5252
kune, znači njih nešto više od 700 tisuća. Plaća radnika sadrži
često i izdatke vezane za rate kredita, kupovanje na rate pa je
raspoloživi dio plaće za radnike manji od onog koji nam se
statistički nudi. U Hrvatskoj se ne prati statistički koliko je
prosječan iznos rate kredita građana – napominje Sever.
S najavljenim poreznim promjenama radnici s malim i prosječnima
plaćama, dodaje, neće dobiti ništa, a oni se i najviše
iseljavaju.
– Ali zato će s poreznim promjenama od 1000 do 2000 kuna dobiti
oni s visokim menadžerskim plaćama, koji imaju bruto plaće 40.000
kuna. Samo oko 5% informatičara i liječnika samaca ima veću plaću
od 16.500 kuna neto, odnosno bruto 26.600 kuna. Ako liječnik ili
informatičar koji ima bruto plaću 28.000 kuna odlazi u
inozemstvo, on odlazi zbog besramno dobre ponude i njega neće
zadržati nekoliko stotina kuna više u Hrvatskoj, a naši
visokopozicionirani menadžeri, članovi uprava ionako ne odlaze iz
Hrvatske – kaže Sever.
Mladi ne mogu biti zadovoljni
Gojko Bežovan, profesor socijalne politike,
ističe da su prihodi od plaća tek jedan pokazatelj dobrobiti
građana jer u Hrvatskoj imamo 27% BDP-a na crno, pa će vlasnik
dva četverokrevetna apartmana u Dubrovniku koji godišnje plati
paušal od 2400 kuna zaraditi koliko i kirurg u Zagrebu.
– Ljudi koji žive samo od svoje plaće i mladi s VSS-om ne mogu
ostvariti u Hrvatskoj svoje životne aspiracije s našom prosječnom
plaćom i ti mladi i dalje će se iseljavati. Mladi imaju veće
aspiracije od nas starijih i, ako je netko od njih migrant u
Zagrebu, mora plaćati podstanarstvo ili stambeni kredit, on je
osuđen na preživljavanje osobito ako ima malu djecu u koju treba
ulagati – kaže prof. Bežovan dodajući da se naše plaće ne mogu
usporediti s onima u Austriji, Njemačkoj, pa i u Sloveniji.