Sadiš trs po trs, zidaš ciglu po ciglu, kol’ko penezi imaš… Sporije je neg’ s kreditom, al’ je sigurnije – okušani je recept za uspjeh, kojeg se Zdenka i Stanko Medenjak drže posljednjih 15 godina, koliko su u braku, gradeći u goricama život za obitelj i sebe.
Strpljivim radom i ulaganjem vlastitih sredstava tradiciju Zdenkine obitelji Knehtl, započetu u Svetom Urbanu prije gotovo stoljeća, supružnici Medenjak izdigli su na višu razinu, zadržavši pritom autohtonost međimurskoga kraja.
Tradiciji ženine obitelji, koja u selu nazvanom po zaštitniku vina i vinogradara, traje već četvrtu generaciju, Stanko se “priklonio” preselivši se iz rodnoga Zagorja u Međimurje.
– Moji su me prehitili prek Drave i rekli: Za Međimurca buš dobar – smije se 49-godišnjak. – Jooj, ni Drava nas ni spasila – uzvraća od njega pet godina mlađa Zdenka. Roditelji su osmašice Vlatke i Luke, koji ide u četvrti osnovne.
– Vole nam pomagati, a to nam puno znači. Nadamo se da ćemo im napraviti temelj, da ostanu – kaže Zdenka. S četvero Medenjaka živi i Zdenkina mati, 67-godišnja Marija Knehtl, glavna kuharica, ali i vozačica traktora.
– To mi je najlepše. A navikla sam celi život delat – govori. Obitelj na gospodarstvu ima kušaonicu koja gleda na vinograde u kojima posjetiteljima – a unutra ih se može smjestiti pun autobus – nude isključivo svoje proizvode – vina chardonnay, zeleni silvanac, sivi pinot, rajski rizling, graševinu, žuti muškat, sauvignon i mješavinu vina “urbansko”.
Ovo potonje svježe je vino voćne arome, a mješavina je sorti šipon, rajski rizling i graševine. Stanku je to i najdraže vino, odlično za žeđ, dok Zdenka preferira sauvignon. Zavoljela ga je uz majku koja još ističe i žuti muškat. – To su vina za ženske – objašnjava Marija. Na šest hektara vinograda posadili su 30.000 trsova pa im za berbu treba dvadesetak ljudi dnevno.
Satnica je 25 kuna, plus hrana. Problema s pronalaskom berača nemaju jer radnike pošteno plate. Nagodinu će posaditi oko 2000 trsova graševine. Proizvedu oko 40.000 litara godišnje i s prodajom nemaju problema. Pola prodaju na kućnome pragu, ostalo u restoranima. Godinama imaju iste kupce, čemu se vesele, jer to je potvrda da dobro rade.
No, da ne bi ponuda obitelji Medenjak stala samo na vinu – koje u prostranom i urednome podrumu dozrijeva u drvenim bačvama, a u onima od inoxa ga čuvaju – uz domaći kruh i peciva nude i platu ovdašnjih hladnih jela – sir s vrhnjem, sir turoš, kobasice i meso iz tiblice. Tek ako Zdenka zatraži, i dobije, certifikat za ovaj međimurski proizvod zaštićen oznakom zemljopisnoga podrijetla na razini EU, moći će ga zvati meso z tiblice.
Taj se specijalitet pravi iz dva sastojka – dimljenih i termički obrađenih komada svinjskoga mesa i slanina – prirodnoga konzervansa napravljena od kuhanoga tvrdog leđnoga špeka, koji se nakon hlađenja struže, reže, melje i soli.
Pripremljeno meso stavlja se u tiblicu (drvenu posudu u kakvoj su nekoć stari Međimurci spremali zimi meso, kako bi ljeti u polju imali što jesti) – red slanine, red mesa, sve dok se posuda ne napuni, pazeći pritom da ne ostane zraka. Da bi pravili domaće specijalitete, Medenjakovi drže i desetak pajceka te kravicu. Bave se i tovom junadi. U okolici kupuju telce oko 130 kilograma, hrane ih oko godinu i pol, kad dosežu 700 i više kilograma i spremni su za prodaju.
– Za kilogram žive vage dobijemo 14 kuna, potpuno isto kao i prije 15 godina, otkad su cijene otišle u nebo – komentira Stanko. – Imamo zemlje u nizini, a to ni za gorice. Tu sijemo hranu za blago – kaže Zdenka.
Svoju su tvornicu pod vedrim nebom osigurali, pa mirnije spavaju. – Malo u nebo glediš kad idu črni oblaki. Ako te tuča pohara, moraš kupiti grožđe jer nemreš kupcu reć da nemaš – objašnjava vinarka sa završenom srednjom poljoprivrednom školom. Ma koliko posla imali, Medenjakovi neće kukati da im je teško jer rade ono što vole. To će s ponosom pokazati u subotu 26. svibnju u sklopu ovogodišnjeg Urbanova – praznika međimurskih vina i poznate enogastronomske manifestacije – posjetiteljima će otvoriti vrata svoga podruma i ponuditi im da kušaju njihova vina i jela.
Nekoliko dana poslije, 1. lipnja, otići će Zdenka i Stanko u Terbotzu, na vinski bal kojim se Urbanovo zatvara. Sutradan – opet u svojim goricama.