Šestorica odvažnih muškaraca povela je svoje vrijedne i časne prijatelje u osnivanje vinarske udruge, te u stvaranje autohtonne sorte vina. Stvoreno je respektabilno Društvo vinogradara i vinara Hortus Croatiae i domaća sada već vrhunska sorta vina pušipel clasic i pušipel prestiqe.
Međimurje je imalo u ono vrijeme male količine vina i vrlo mali broj sorti i sve što je izraslo (rodilo) potrošilo se za vlastite potrebe, malo za prodaju, a najviše se predavalo kombinatima u Štrigovi i Ljutomeru. Nekoliko mislećih ljudi ustvrdilo je kako bi dobro bilo imati vino koje će biti službeno prepoznato, odnosno imati markice resornog ministarstva i zavoda za vinarstvo i biti izvorno međimursko.
Tako su mudri i misleći ljudi profesor Franjo Lovrec iz Svetog Urbana, Franjo Lebar iz Železne Gore, Martin Jakopić iz Orehovčaka, Ivan Karlovčec iz Banfija i Augustin Bobnjar iz Robadja odlučili registrirati svoja vina i dobiti oznaku za sva međimurska vina.
– Je, nije to tako lako išlo s administracijom i birokracijom, puno je trebalo putovati, pisati i popunjavati formulare, a uz to imali smo puno posla u vinogradima i polju. I onda smo se sjetili ili u misli pozvali saborskog zastupnika Sabora Hrvatske, a kasnije i potpredsjednika Hrvatskog državnog sabora Baltazara Boltu Jalšovca, koji nas je razumio i učinio sve što nam je trebalo.
Jednog dana, onda ga nej bilo mobitelov i telefonov, dopelao se k meni na grunt i rekao: – ‘Franjo, sve je gotovo, imate markicu za vino’. Svi smo bili sretni sjeća se Franjo Lebar, prvi imatelj vina s oznakom vrhunsko.
– Imali smo vino, imali smo markico, ali štela sma nek aj već, nekšno društvo, ali kaj ne bude kak partija ili slično i puno smo se o temu spominali, nas pet-šest i sazivali smo sastanke, dobro se sjećaju tih pionirskih dana sada već poznatijeg međimurskog vinarstva Martin Jakopić i Ivan Karlovčec. Slutio se raspad Jugoslavije, što je značilo i kako barem jedno vrijeme neće biti izvoza grožđa u Ljutomer, a ujedno su mladići ostajali bez zaposlenja u Sloveniji, te su se gotovo svi odlučili baviti vinogradarstvom i vinarstvo.
Ime Hortus Croatiae predložio je profesor Zvonimir Bartolić
Počeli su sastanci kod vinogradara, a potom i društvenim prostorijama, te je sada već šezdesetak vinara čvrsto odlučilo imati svoju udrugu ili društvo.
– No postavilo se pitanje naziva društva. Nismo htjeli onakva imena kakva imaju drugi, poglavito Slovenci, a kako je profesor Franjo Lebar među nama bio najobrazovaniji, a družio se s ljudima iz kulture, posebice s profesorm doktorom Zvonimirom Bartolićem, koji je isto bio vinar, te je njima prepušteno da daju ime društvu. Lovrecov i Bartolićev prijedlog bio je Hortus Croatiae – Vrt Horvatski i to nam je svima odgovaralo i tako je nastalo Društo vinogradara i vinara Hortus Croatiae, kaže u ono vrijeme mladi vinogradar Branimir Jakopić.
Prvi predsjednik bio je profesor Franjo Lovrec, koji je puno radio na ustroju društva i predložio da se krene u pokretanje projekta vlastite autohtone sorte vina. Lovrec je predložio, a društvo prihvatilo, da se to i takvo vino zove Pušipel. Lovrec, kao profesor i vinar imao je prigode prezentirati udrugu i vino i to je revno i ponosno činio. Kada je Hrvatska stala na svoje noge i postala nezavisna, članovi Hortus Croatiae još su snažnije krenuli u proizvodnju vina, i sadnju novih sorti grožđa, sauvignon, rizling rajnski, chardonay, muškat žiti, pinot i druge uz već imajući laški rizling, moslavac i silvanac.
Nevjerojatan uspon na ljestvici kvalitete i mega Urbanovo
Kazao je na jednoj sjednici Hortus Croatiae u Društvenom domu u Svetom Urbanu prvi predsjednik Franjo Lovrec, kako je umoran i kako želi da netko drugi dalje vodi Hortus Croatiae. I tako je sada već moćna udruga za novog predsjednika izabrala Branimira Jakopića, koji je odlično odradio dva mandata i posložio udrugu do jedne od najuglednijih u Hrvatskoj i stvarao Međimursku vinsku cestu.
Potom za predsjednika dolazi Dejan Jambrović, koji nije bio dugo, ali je pokrenuo temu stvaranja pjenušavih vina, što je desetak godina kasnije dobro urodilo, te danas šest-sedam vinara ima vlastite pjenušce. Nakon Jambrovića za predsjednika dolazi Boris Novak koji je snažnije poradio na sorti pušipel te je i skupa s županom Josipom Posavcem i ravnateljem Gospodarske škole Čakovec Vladimirom Mastenom službeno predstavio prvi pušipel.
Nakon Novaka za predsjednika dolazi Zdravko Dvanajščak i u vrijeme njegova dva mandata, učinjene su mnoge stvari, kako na zasađivanju površina, tako i na izbolšanju kvalitete vina, koje je dostiglo sam vrh u Hrvatskoj. S Agronomskim fakultetom u Zagrebu i Međimurskom županijom pokrenut je uzgoj klonova pušipela, a Urbanovo je postala najimpresivnija vinarsko- gastronomska priredba u ovom dijelu Europe.
I još mnogo toga, je Zdravko učinio na promociji vina, ali i otvorenju kušaonica na Međimurskoj vinskoj cesti, koja je nastajala u vrijeme njegovih prethodnika. Zadnjih godina Hortus Croati ae vodi mladi David Štampar koji međimurska vina vodi na najveće i najznačajnije izložbe i sajmove, a zasigurno mu je najveći uspjeh, što se pred Urbanovo u Štrigovi održava međunarodno ocjenjivanje vina.
Svi predsjednici, poput izbornika ili trenera ne mogu bez suradnje i podršku članova, te struke i politike. Posebno spominjemo agronome Milorada Šubića i Marijana Čižmešiju, briljantnog Josipa Mikeca, Zdravka Sabolčeca, Stanislava Rebernika, župana Matiju Posavca, nje govu zam jenicu Sandru Herman, Marka Puškadiju, te vinare Vladimira Horvata, Alojza Novaka, Rajka Cmrečnjaka, Antuna Kojtera, Juraja Nemca, Dragutina Kunčića, Vladimira i Petra Kocijana, Zvonka i Damira Belovića, Krešimira Lovreca, Milivoja Kossija, obitelj Knehtl-Medenjak, Podrum Štrigova, obitelj Kerman, DGA Pjenušci, OPG Hažić, kao i svi spomenuti u prvom dijelu članka, jer redovito sudjeluju na Danima vina u županiji Zrinski-Urbanovo, koje je postalo festival najboljih vina.
Od Lovreca starijeg do Štampara mlađeg Hortus Croatiae i Pušipel te Urbanovo stalno su još bolji i veći, vinu i ljudstvu iz ovog dijela Lijepe naše domovine na diku i ponos, a onima koji sve ovo konzumiraju na zdravlje i u slast. A kako su pred nam a dani v ina URBANOVO 2018. smatramo kako je ovo trebalo napisati i kako treba pročitati. Sada kad međimurska vina kakvoćom dostižu vrhunac, a Štrigova se poput zaručnice uljepšava jer zna koliko će pogleda narednih dana oči svoje nadahnjivati u njezinoj ljepoti.
