U srijedu, 28. veljače, u Tehnološko- inovacijskom centru Međimurjeodržan je zanimljiv i dobro posjećen događaj pod nazivomHOW DO THEY DO IT IN USA!?
Razgovarali smo s organizatorom, Jakom Horvatom, voditeljem Odjela za razvoj gospodarstva u REDEA-i.
– Ovaj događaj organizirao sam s namjerom da, u neformalnom tonu, podijelim osobne i profesionalne doživljaje i iskustva te iznesem dojmove i poglede na american way, a sve temeljemmog petotjednog boravka u Sjedinjenim Državama (Chicago, New York, Washington D.C.) putem Professional Fellows Programa US State Departmenta.
Professional Fellows Program, namijenjen je, mladim liderima (kako ih oni nazivaju) iz javnog sektora, nevladinih organizacija, privatnih poduzeća koji u svoji sredinama (Hrvatska,Slovenija BiH) rade na stvaranju konkurentnijeg gospodarstva i kvalitetnijeg društva, a žele se upoznati s metodama kojima na iste izazove odgovaraju kolege u SAD-u.
Kako si uopće došao u priliku sudjelovati u programu?
– Prijavio sam se nakon što sam vidio poziv na internetskim stranicama Hamag Bicro-a te se prepoznao u uvjetima natječaja. Prijava se sastoji od jednostavnog prijavnog obrasca i motivacijskog pisma u kojem je potrebno jasno se referirati svoje područje rada, identificirati probleme i opisati partnersku organizaciju u Chicagu kod koje želiš boraviti i upoznat se s njihovim aktivnostima i metodama.
Nakon toga slijedi Skype intervju i odluka o odabiru. Cijeli proces traje približno 3 mjeseca, a ja sam bio jedan od troje Hrvata (uz petero Slovenaca i 4 državljana BiH) koji su odabrani u Fellowship delegaciju za posjet SAD-u svibnju 2017. godine. Posrednička organizacija, WorldChicago dva puta godišnje objavljuje natječaj te dvije delegacije (proljeće/jesen) odlaze u Chicago.
Koji je koncept fellowship programa?
– Naglasak je na čim prisnijem kontaktu s američkom kulturom poslovanja i života tako da je i smještaj organiziran kod lokalnih obitelji. Bio sam smješten u kući kod čikaškog slikara Rolanda Kulle, u društvu sa Sarajlijom Mirzom Resićem i to je bila odlična kombinacija. Osim što je Roland odličan kuhar, izvrstan je poznavatelj povijesti i arhitekture Chicaga tako da smo vikendima imali turističke ture i detaljno upoznali grad i njegovu povijest. Također, upoznali smo i Rolandov krug prijatelja tako da smo dobili uvid u živote običnih američkih obitelji, njihove teme razgovora i razmišljanja.
Četiri tjedna smo boravili u Chicagu, a nakon toga smo otputovali u Washington gdje je bila organizirana konferencija svih grupa sličnih razmjena iz cijelog svijeta koje u istom razdoblju borave diljem SAD-a (približno 200 sudionika). Od ponedjeljka do četvrtka išao sam na posao u partnersku organizaciju, Greater Southwestern Development Corporation, petkom smo imali organizirane zajedničke događaje, a vikendi su obično bili rezervirani za druženje s domaćinima i međusobno kolegama iz grupe.
WorldChicago, organizacija koja provodi program u ime Vlade SAD-a, pokriva sve troškove boravka, smještaja i prijevoza te osigurava dnevnicu koja dobro dođe jer su cijene hrane i svih namirnica dosta visoke u odnosu na hrvatske prilike.
Kakvo je profesionalno iskustvo tvog boravka?
– WorldChicago me je spojio s organizacijom Greater Southwestern Development Corporation koja u svom djelovanju provodi neke slične aktivnosti kojima se bavim u REDEA-i. Na primjer, provode programe dodjele bespovratnih sredstava poduzetnicima i projekte uspostavljanja novih poduzetničkih i društvenih usluga na njihovom području. S obzirom da GSDC djeluje na području Englewoda, West Englewooda i Chicago Lawna, dijelova grada koji su u vrlo lošoj ekonomskoj i društvenoj situaciji, susreću se sa velikim izazovima nastojanjima da siromašnije i zapuštenije dijelove grada učine boljima.
Uspoređujući naš i njihov sustav potpora, rekao bih da se u Chicagu do potpora ipak dolazi kroz jednostavnije postupke prijave i dodjele sredstava i putem manje kompleksnih obrazaca nego li je to slučaj u Hrvatskoj. Izravno sam bio uključen u formuliranje i pripremu projekta Woods, kojim GSDC želi od Grada Chicaga kupiti napuštenu zgradu škole te u njoj pokrenuti zajedničku kuhinju (opremiti kuhinju koju bi koristila poduzeća i udruge koje se bave cateringom i pripremom hrane) i prodavaonicu rabljene stolarije i namještaja.
To je bilo iznimno korisno iskustvo – raditi na novom projektu u uigranom timu, koji u nekim slučajevima primjenjuje drugačije metodologije i alate u usporedbi s REDEA-om. Po ocjeni svojih domaćina, a i po mom osobnom dojmu dobro sam se snašao u GSDC te je moj boravak u toj organizaciji bio je obostrano koristan.
Dojam o američkim gradovima koje si posjetio i koliko si osjetio tipičnu Ameriku?
– Kao prvo, Chicago, u kojem sam proveo glavninu vremena, je jako velik i napučen. Površina gradskog područja iznosi 606 km2, što je 83% površine Međimurja, a na tom području živi 2,7 milijuna stanovnika. Ono što je za mene definitivno glavna karakteristika Chicaga jest – neujednačenost i nevjerojatne razlike u izgledu i standardu pojedinih dijelova grada. Sjeverni dijelovi grada i centar (downtown), su bogati, uređeni i moderni dok su dijelovi južnog i zapadnog Chicaga, u vrlo lošem stanju.
Ova podjela podudara se i sa rasnim rasporedom stanovništva tako da nesigurnije i siromašne dijelove grada naseljavaju Afroamerikanci te meksički useljenici, dok bjelačka populacija nastanjuje uglavnom sjeverne i zapadne dijelove grada. Chicago, na žalost, nosi titulu jednog od najopasnijih gradova u SAD-u, kojem su pucnjave i obračuni bandi dnevni događaji, u što sam se imao priliku (s obzirom na lokaciju stana i posla) uvjeriti iz prve ruke. Naravno, Chicago ima pregršt zanimljivih i poticajnih stvari koje ga čine zanimljivim i vrijednim, a arhitektura downtowna daje mu poseban pečat i karakter.
O New Yorku, do kojeg sam skočio jedan vikend, je već sve rečeno, a mislim da s razlogom nosi sve svoje epitete i neusporediv je sa svim gradovima koje sam dosad posjetio. U Washingtonu sam proveo zadnji tjedan i grad je najsličniji europskim gradovima, sa puno zelenih površina i relativno niskom gradnjom. Obiluje muzejima vezanim uz američku povijest, a u većinu je ulaz slobodan što sam naravno, iskoristio.
Također, iskusio sam i neke kultne američke momente koji kao što su doručci u dinersima, volontiranje (na danu svjesnosti o bolesti autizma), sportske događaje, šopingiranje, političke debate, vrtne roštiljade i još puno toga temeljem čega sam formirao svoj konačan dojam o USA.
Završno, ukupni dojam o cijelom ovom iskustvu?
– Najveća korist na profesionalnom planu jest, uz radna iskustva iz GSDC-a, definitivno to što sam postao dijelom Alumni zajednice WorldChicago i stvorio nova poznanstva s brojnim kolegama iz regije koji se bave sličnim poslovima. Već sam u nekoliko navrata iskoristio stečena poznanstva u provođenju svojih projekata i rješavanju izazova na projektima.
Vezano za kulturološka iskustva – znamo da današnji globalizacijski trendovi i moderne komunikacijske tehnologije vrlo malo toga ostave nepoznatim. Gotovo sve brendove koje u SAD-u nalazite u šoping centrima imate i u Hrvatskoj, internacionalnu kuhinju možete pronaći već svugdje, tako da više nema takvog kulturološkog šoka kao prije pojave interneta. Ali i dalje ostaje to da su osobni kontakt, upoznavanje novih ljudi, druženja i događanja jedini pravi način da osjetite jedan grad i jednu kulturu.
U svakom slučaju, svima preporučujem, da istraže prilike za sudjelovanje u ovakvima programima jer isti donose neprocjenjive koristi i iskustva na profesionalnom i privatnom planu.
