Sindikalisti Vilim Ribić i Krešimir Sever podigli su veliku prašinu novim problematiziranjem studentskog rada. Nepunih osam mjeseci nakon neuspjelog pokušaja Ministarstva financija da limitira neoporezivi iznos studentskih zarada, njih dvojica zatražila su od države da zakonski ograniči rad studenata.
>>> KONKURENCIJA NEZAPOSLENIMA Hoće li uskoro studentima biti zabranjeno raditi?
Ni lipu jeftiniji
Sindikalisti ne traže zabranu studentskog rada, ali očekuju jasnija pravila i veću kontrolu države.
– Moć propagande je nevjerojatna. Kako bih ja bio protiv studentskog rada, i sam sam kao student radio preko servisa, ali jesam protiv zloupotreba na štetu rada i radnika. Jesam za to da se kontrolira tko je student i u kojim okolnostima može raditi – komentira Vilim Ribić.
Po sadašnjim propisima studenti ne plaćaju porez na godišnju zaradu do 60.600 kuna, što je gotovo dvostruko više od neoporezivog iznosa za zaposlene i umirovljenike. O doprinosima na studentski rad kod nas se nikad nije ozbiljno ni razgovaralo premda je na zapadu Europe uobičajeno da se nakon određenog iznosa socijalni doprinosi naplaćuju i na studentski rad.
Dapače, Europska unija potiče rad poslodavce da zapošljavaju studente, no njihov rad ne smije biti ni lipu jeftiniji od radničkog. Tako Austrija, Velika Britanija, Njemačka i druge zemlje propisuju minimalan iznos zarade do koje nitko ne plaća poreze i doprinose, srednji iznos studentske zarade na koju se plaćaju niži doprinosi te godišnju vrijednost zarade koja se oporezuje kao i svi drugi oblici dohotka.
Kad bi se taj princip primijenio u Hrvatskoj, to znači da nijedan student ne bi plaćao porez na zaradu do 45.600 kuna, ali bi poslodavac za njega morao platiti mirovinski i zdravstveni doprinos, vjerojatno po umanjenoj stopi. No te zemlje svoje studente prate na druge načine, osiguravaju im stipendije i povoljne kredite za studiranje, tako da im povremeni studentski rad služi kao džeparac.
Sindikati nisu spominjali porezni tretman, no njima smeta što pojedine tvrtke godinama zapošljavaju jeftine studente preko studentskog servisa umjesto da na tom mjestu zaposle radnika ili pak zapošljavaju ljude preko studentskih ugovora jer im je to jeftinije.
Povremeni rad
Svugdje se studentski i učenički rad definira kao povremeni rad, posebno tijekom ljetnih mjeseci i praznika ili ako je taj rad kraći od 20 sati tjedno. Analiza koju je lani pripremila stručna radna skupina ministra financija Zdravka Marića otkrila je da u nizu trgovačkih lanaca s više od tisuću zaposlenih studenti predstavljaju polovicu ili više od polovice radne snage.
Mnogi među njima neprestano rade tri i više godina, što nijedna država ne bi dopustila. Godine 2015. preko učeničkih i studentskih servisa radilo je 96 tisuća učenika i studenata, čije su se udruge, naravno, odmah izjasnile protiv ograničenja.
U Vladi nismo dobili potvrdu da se priprema brza i značajnija promjena uvjeta za zapošljavanje studenata, no više upućenih sugovornika potvrdilo nam je da nadležna državna tijela imaju imena tvrtki gdje je studentski rad najrasprostranjeniji, a sad je pitanje hoće li državne inspekcije reagirati.
Da se pita sindikalista Krešimira Severa, učenici i studenti radili bi samo povremene poslove, dok bi na svim poslovima koji imaju trajno obilježje tvrtke morale zapošljavati radnike preko klasičnih ugovora o radu.
