Na prezasićenom tržištu rada, sve je teže naći posao te mnogi pristaju raditi neprijavljeno, na crno ili im poslodavac preko računa isplaćuje samo minimalac, dok im ostatak novca daje ‘ispod stola’, na ruke. No, takve mutne kombinacije radnik nerijetko vrlo skupo plati.
U to se uvjerio i 20-godišnji Krešo iz malog mjesta na sjeverozapadu Hrvatske, koji se, nakon završetka srednje škole, uzaludno pokušavao zaposliti u struci. Nakon nekoliko mjeseci traženja posla po automehaničarskim radionicama, odustao je te se zaposlio kao pizza majstor u ugostiteljskom objektu u Zagrebu, no iako je radio s hranom, za radnog je vremena cijepao drva, kosio travu, radio poslove čistačice…, piše 100posto.hr.
‘Mi radnici smo kreditirali gazdu koji nas je plaćao na rate’
“Radio sam za minimalac i po 15 sati u komadu, uz tek nekoliko sati spavanja između smjena. “Spašavao” me rad u noćnim smjenama koji je bio plaćen isti dan, na ruke. No, nakon par mjeseci poslodavac je odlučio ukinuti dodatak za noćni rad zbog čega sam bio prisiljen tražiti drugi posao. Ponovo sam se zaposlio kao pizza majstor u jednom zagrebačkom shopping centru. Iako je moj posao bio isključivo priprema hrane, morao sam raditi doslovno sve, pa čak i prati podove u lokalu.
Posao je išao dobro, no plaća je počela kasniti, a potom su isplate preko računa potpuno presušile te su mi novac počeli davati isključivo na ruke. I kad sam pomislio da jadnije ne može, uvjerio sam se da ipak može – mizernu plaću gazda nam je počeo isplaćivati “na rate”. Svakih par dana dao bi nam po 200 ili 300 kuna, a neke mjesece smo plaću primali u dvadesetak rata te smo tako mi radnici kreditirali gazdu.
Bio je to početak kraja, firma je ubrzo otišla u stečaj, a mi smo ostali bez posla i bez nekoliko isplaćenih plaća”, priča 20-godišnjak kojemu, nakon gorkog iskustva s poslodavcima u metropoli, nije preostalo ništa drugo no vratiti se kući, na selo.
‘Radnička se prava u malim sredinama brutalno gaze’
Budući da je, kao pizza majstor, već imao dosta iskustva, brzo je dobio posao u obližnjem malom mjestu. No, u provinciji, daleko od očiju inspekcije, radnička prava, kako kaže, gotovo da i ne postoje, a radni je odnos sličniji robovlasničkom.
“Uz dobro poznatu priču isplate minimalca preko računa, a ostatka plaće na ruke, susreo sam se s brutalnim mobbingom, a uz posao pripreme hrane, morao sam gazdi cijepati drva, kositi travu, uređivati okućnicu….. Kada sam, izmučen svakodnevnim maltretiranjem rekao da dajem otkaz, uslijedio je odgovor – ako odeš, ovo što si radio, neće ti biti plaćeno. Potom je uslijedio i novi šok, saznao sam da posljednjih nekoliko mjeseci više nisam bio niti prijavljen, a minimalac, koji mi je sjedao na račun, uplaćivala je privatna osoba. Kada sam nakon svega toga konačno prestao raditi u tom lokalu, počeli su novi problemi.
Vlasnik me nekoliko puta pozvao da dođem, poručujući da će mi isplatiti plaću koju mi je dugovao, no, svaki put kada bih došao dobio sam samo novu porciju uvreda i prijetnji. Roditelji su me odgajali da budem pošten uvjeravajući me da će mi tada u životu sva vrata biti otvorena, no, iako imam tek 20 godina, poslodavci su me toliko puta prevarili da sam počeo gubiti vjeru u ljude”, kaže Krešo.
‘Gazda mi se ispričao’
Nakon svega, odlučio se obratiti Sindikatu realnog sektora Hrvatske (SRSH), jer to je bila, kako kaže, jedina opcija da od nekoga dobije besplatan stručni savjet i pomoć.
“Iako sam već izgubio svaku nadu, zahvaljujući ljudima iz Sindikata, ipak sam uspio naplatiti svoja zaostala potraživanja. Poslodavac mi je, novac koji mi je dugovao, donio osobno na kućnu adresu te mi se ispričao. Stoga svima, koji trenutno proživljavaju slične probleme, poručujem da ne trpe izrabljivanje i potkradanje, jer pomoć ipak postoji”, kaže Krešo za 100posto.hr koji se, nakon stečenog iskustva, odlučio, uz državni poticaj, pokrenuti vlastiti posao.
“Nadam se da će ovih dana moja mala pizzerija otvoriti svoja vrata prvim gostima. Ako posao krene, odmah ću zaposliti bar još jednu osobu i dat ću sve od sebe da radniku pružim sve ono što meni poslodavci nisu, prije svega pošten i korektan poslovni odnos”, priča budući, mladi poduzetnik koji je iskusio svu gorčinu rada na sivo i na crno.
Iako je Zakon o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti donesen još 2011., njegova primjena još uvijek “šteka”. Prema podacima Hrvatske obrtničke komore gotovo 28 posto BDP-a odnosi se upravo na te neregistrirane djelatnosti, zbog kojih se broj obrtnika smanjuje te je do sada izgubljeno čak 50.000 radnih mjesta.
