Minula 2016. godina sada je svima jasno, bila je katastrofalna za međimurske, ali i gotovo sve ostale hrvatske voćare, a posebno za proizvođače jabuka, kojih je i najviše među voćarima.
Tome je najviše pridonio iznenadni i opaki mraz u ranu zoru 26. travnja, koji nije poštedio niti jedan pupoljak ili cvijet na voćkama. Voćari su se nadali i vjerovali kako će se nekako izvući iz krize i odolijevali svim nedaćama s jedinim ciljem da godinu prebrode i da ne propadnu.
Na žalost rijetki su uspjeli i opstali, ali kraj je još daleko, obzirom da gotovo svakog dana voćar-dva padaju pod teretom otplate kredita, kamatama, vraćanja raznih dugova za komunalnu naknadu, vodu, zaštitna sredstva i mnogih drugih teretnica. A novca ni otkuda, jer se nije ništa prodalo, posuditi nitko ne želi, jer kako i kada vratit, ako padne tuča ili mraz ove godine. Sada kad je na redu rezidba, voćari vide kako sami ne mogu, a za pomagače nemaju novce da im plate. I odustaju.
Mladen Dobranić, tajnik krovne voćarske udruge u Međimurskoj županiji (MUIPV) i prvi čovjek svetomartinskih voćara (UVVP) na nedavnom voćarskom skupu kazao je:
– Većina voćara je u jako teškom položaju. Imamo voćara, koji krče voćnjake zbog nesigurnosti u voćarstvu, kao i zbog problema od ranijih godina jer im nisu isplaćene predane jabuke, a na kraju tu je i lanjski mraz. Nekoliko voćara već priprema zaokret i spremaju se postati peradari. Tužna je to slika i istina, koja na žalost nikoga ne brine, kako u Međimurskoj županiji tako i u Republici Hrvatsko, ustvrdio je Dobranić. Nitko mu od 60-tak nazočnih voćara nije protuslovio.
Nikada nismo jeli jeftinije i nekvalitetnije jabuke
Naravno, državna i županijska statistika će pokazati nešto sasvim drugo, jer političari žive u nekom svojem svijetu i vide što žele i e vide što ne žele vidjeti, a to je kako voćarstvo propada. Znaju oni kako će propali voćari poput tisuća hrvatskih državljana zaputiti na rad u inozemstvo, a iz tog inozemstva će politika posredno uvesti voće. I opet će statistički podaci biti onakvi kakve ih političari, žele vidjeti.
Neki dan podsjetio me jedan političar, kako u Hrvatskoj ima u trgovinama dovoljno jabuka i to jeftinih i što ja i voćari pričamo o problemima s voćem, odnosno jabukama.
Istina, u trgovačkim centrima ima dosta jabuka, sumnjivog izgleda i još sumnjivije kakvoće, nešto sasvim drugačije od lijepih domaćih. Pitamo Tomislava Horvata, predsjednika svih međimurskih voćara, kako on vidi ovaj fenomen, jabuke nisu rodile, a trgovine su pune i kakva je njihova kakvoća?
– Nikada nismo jeli jeftinije i ne kvalitetnije jabuke. Sve su to jabuke iz uvoza, najčešće iz Poljske, koje su iz jednih hladnjača premještan u ULO hladnjače i stoga je došlo do raznih poremećaja u njihovom dozrijevanju. Poljske vrhunske jabuke su zbog podneblja u kojem rastu manje kvalitetne od naših, a treba znati kako naši prekupci i nakupci ne kupuju vrhunske, nego one III. ili IV. kvalitete, te one jesu jeftinije od domaćih, ali su nikakve, samo trop bez okusa i mirisa, naglašava Horvat, dodajući kako bi bolje bilo godinu dana biti bez jabuka na tržištu nego imati europski otpad, kojeg nitko osim Hrvatske neće.
Horvatove riječi govore, kako u krizi nisu samo voćari, nego i potrošači, koji konzumiraju jabuke koje bi Poljaci i drugi proizvođači, kod kuće bacili u smeće, jer ih niti divljač neće jesti. Tako je to u državi koju vode korumpirani političari, trgovački lanci, strani bankari i lobisti koji sve rade iz sjene u koju bacaju čitavu naciju.
