Ne beskorisno sjediti u krčmi i lamentirati i mlatiti praznu slamu. Ne za svaku doživljenu nepravdu, drvlje i kamenje, a ponajviše hudih riječi prosipati po svemu i svakome. Ne za sve kriviti državu i dužnosnike, a ponajprije ne kriviti ljude koji te svakodnevno okružuju, svojevrsna su ti konkurencija i opozicija.
Nego, upravo obrnuto. Svaki trenutak slobodnog vremena provoditi radno i rekreativno. Svaku doživljenu nepravdu i nesporazum, nastojati, pak i uspjeti riješiti dogovorom i lijepim riječima. Prvo pogledati u sebe i pomesti pred svojim pragom.
Biti dobar ili barem korektan prema konkurenciji i opoziciji. Tako se voli svoja domovina, svoj dom, obitelj, zajednica, gospodarstvo i društvo. Takva je Međimurska Hrvatska i upravo tako je živi i o njoj svjedoči Stanislav Stojko iz Murskog Središća.
Relativno je mlad umirovljenik, ali ne trči po pješačko-biciklističkim stazama i kanalima, ne baca pikado i ne ruši drvene čunjeve, nego živi snažno, zdravo i jako. Glavno zanimanje i ljubav su mu kokoši nesilice, njih dvjestotinjak, koje mu dnevno snesu 200-tinjak kvalitetnih jaja, koje proda na gradskoj tržnici.
– Sasvim slučajno sam se počeo baviti malim peradarstvom, odnosno držanjem kokoši nesilica i prodajom njihovih jaja. I u početku je to mojoj mladoj obitelji mnogo puta pomoglo, a sada kad sam u mirovni, ti novci popunjavaju kućni proračun, koji je svakodnevno opterećen novim davanjima.
Nisu to veliki novci, ali dobro dođu i dobro su iskorišteni. Istina, u najvećem dijelu za držanje peradarnika, obnavljanje gnijezda (jata) i druge potrebe. Dnevno dvjesto jaja po jednu kunu i to je meni sasvim dovoljno, jer ja na kraju kraja u ovom poslu uživam. Kada sam novčano osiguran, nisam niti tužan, niti srdit, niti se na koga srdim.
Sve to ne mogu imati od male mirovine, pak ovako uz prodaju jaja sve nadoknadim, ali i čuvam zdravlje na najbolji, prirodan način, baveći se peradarstvom. Sretan sam, zadovoljan, probleme rješavam radeći s peradi i na tržnici s kupcima i kolegama, zadovoljan kazuje Stanislav, koji je još i prvi čovjek društva središćanskih dijabetičara, aktivan u atletskom suđenju i drugim aktivnostima.
Primjerom pokazuje kako umirovljenički dani nisu tegobni, beskorisni i osuđeni na sjedenje uz kavu u nekoj zadimljenoj krčmi i za sve kriviti druge i sudbinu prokletu. Zamislimo, da je 500 kokoši i petsto jaja, što je svojevremeno bio Stojkov projekt, jer nije teško ostvarljiv bez tuđeg posla, to je 500 kuna dnevno, a u mjesecu je oko 30 dana. Pomnožimo i vidimo kako je lijepa Međimurska Hrvatska. Bez sumnjivih jaja iz Poljske, Moldavije i pitaj Boga odakle.
