Ministar zdravstva Milan Kujundžić u razgovoru za Hinu pojašnjava najavu da se kreće u funkcionalno spajanje bolnica i bolničkih odjela, kolike će to donijeti uštede i kako će se odraziti na pacijente, govori o naraslom deficitu i mogućnosti nove sanacije zdravstvenog sustava, te najavljuje skoru objavu Pravilnika o specijalizacijama i poteze za poboljšanje stanja u obiteljskoj medicini, piše Jutarnji.hr.
Ovih se dana u javnosti pojavila najava da krećete s funkcionalnim spajanjem bolnica i bolničkih odjela, u kojoj je fazi ta namjera?
To je ideja koja se provlači već desetak godina. Bolničku mrežu treba prilagoditi sadašnjem vremenu i došlo je vrijeme da se to provede, ali se pritom ni jedna bolnica neće zatvoriti. Radimo analize i dosad sam obavio puno razgovora, a u ponedjeljak imam razgovor sa županima, među ostalim, i na tu temu. Uistinu je nepotrebno da na 15 do 20 kilometara udaljenosti imamo brojne odjele koji se dupliraju, a koji nemaju dovoljan broj postupaka i pacijenata.
Radna verzija jest da se neće spajati uprave bolnica već odjeli. U svim bolnicama ostat će četiri osnovna odjela – interna, kirurgija, ginekologija i pedijatrija, kao i dnevne bolnice prema postojećoj shemi. To znači da pacijent s, primjerice, neurološkim ili oftalmološkim tegobama neće trebati ići u bolnicu, gdje će biti ležeći bolesnici, nego će pregled obaviti u svom gradu. Podaci nam govore da se kroz dnevnu bolnicu i bolničke ambulante odradi više od 95 posto pacijenata, te da samo njih pet posto ima potrebu za hospitalizacijom, pa se nameće pitanje ima li zbog tih pet posto pacijenata logike držati krevete i organizirati dežurstva na dva mjesta.
Nacionalni plan bolnica, tzv. Masterplan, vašeg prethodnika Siniše Varge istekao je prije Nove godine. Mislite li donositi novi dokument o tome i koliko su vam prihvatljiva rješenja iz Masterplana?
Više puta sam rekao da ne treba “otkrivati toplu vodu” niti bacati blato na prethodnike. Ne vidim razloga zašto na tragu tog Masterplana ne bi nastavili. Kako zemljopisne udaljenosti nameću rješenja, zna se koje su to bolnice. Primjerice, blizu su Našice i Osijek, Vukovar i Vinkovci, Slavonski brod i Nova Gradiška, Pakrac i Požega, Koprivnica i Virovitica, Varaždin i Čakovec, Knin i Šibenik itd.
Spajanjem bolničkih odjela postići će se bolja kvaliteta jer će liječnici imati priliku obavljati više postupaka, a ostvarit će se i uštede koje bi, prema preliminarnim procjenama, u prvoj godini iznosile 30-ak milijuna kuna. Pritom treba naglasiti da ni jedan pacijent na području s kojeg će biti premješten odjel s ležećim krevetima neće biti ugrožen u dostupnosti zdravstvene zaštite jer će većinu pregleda moći obaviti u dnevnoj bolnici, kao i dosad.
Novi model će nam, s druge strane, otvoriti prostor za smanjenje nepotrebnog broja akutnih kreveta i za povećanje kreveta za produženo liječenje, odnosno palijativnu skrb, kojih nam nedostaje, bez ulaganja dodatnog novca. Dokument bi trebao biti pripremljen za realizaciju do kraja godine. Vidjet ćemo hoćemo li s primjenom krenuti još u ovoj godini, ali stvari ne treba lomiti preko koljena, kako se sve to ne bi doživjelo kao neko nasilje, već kao čin u kojem će većina, a prvenstveno pacijenti, prepoznati da je to za njihovu dobrobit.
S obzirom da kao ministar nemate ingerenciju nad županijskim bolnicama, za takva spajanja morat ćete dobiti suglasnosti županijskih skupština, pa je za očekivati da će biti otpora.
Otpor uvijek postoji prema svemu novome, međutim, na više mjesta sam razgovarao o tome i kad se izlože argumenti većina se slaže da je to opravdano. Naravno da će se uvijek postavljati pitanja – zašto ne ostaviti neurologiju ili oftalmologiju u mom gradu, no u sadržajnom smislu većina se slaže da nemamo dovoljno resursa za održanje ovakvog sustava. Nemamo dovoljan broj liječnika i medicinskog osoblja s obzirom na broj pacijenata i izvršenost usluga. A zna se da kada ne izvodite dovoljan broj operacija, tada pada i kvaliteta usluge.
Cijeli intervju pročitajte na Jutranji.hr.