Čakovčanec Damir Sabol 1993. prvi se put susreo s internetom. Znao je da će ta stvar promijeniti svijet, ali i definirati njegov život. Nakon što je završio FER osnovao je Iskon, jednu od prvih privatnih firmi koja je pružala internetske usluge. Deset se godina hrvao s gigantskih HT-om, koji je na kraju kupio Iskon.
Sabol tada više nije bio većinski vlasnik i nije mogao ništa učiniti. To bi samo po sebi velika priča, ali Sabolu nije bilo dosta. Vratio se i danas ima PhotoMath, potencijalno najvažniju hrvatsku aplikaciju.
Iza staklenog ureda Damira Sabola, osnivača Iskona i PhotoMatha sjedi dvadesetak (uglavnom) mladića, rijetko starijih od 30. Rade na PhotoMathu, aplikaciji koju je do sada skinulo 40 milijuna ljudi i koju je njemački Spiegel nedavno uvrstio na popis najboljih protekle godine, piše Telegram.hr.
“Svi ovi dečki koji tu rade talentiraniji su inženjeri od mene”, kaže Sabol. On ima neke druge kvalitete. “Ja razumijem tehnologiju i znam što će se dogoditi”, dodaje. Koliko god se trudio to ne napisati, ovako s bradom podsjeća na Stevea Jobsa, samo bez one pretenciozne mistike. I tu i tamo mu se omakne neki međimurski izraz. Tipa “nekšna firma”.
Kaže da nije bio baš briljantan student. FER je upisao 1990. godine, a živio je u studentskom domu na Cvjetnom naselju. Prva godina bila mu je dosta zahtjevna. Došao je iz informatičke gimnazije u Čakovcu i odmah je vidio da ima loše temelje iz matematike.
“Dođu klinci iz MIOC-a i onda zapravo vidiš koliko si daleko”, kaže. Tu prvu godinu malo je razvukao, dosta se preispitivao, ali onda se, kaže, prilagodio. Ako je već talentom bio prosječan, bar nikada nije bio zbunjen oko toga čime se želi baviti. Priča da se točno sjeća trenutka kada je u sedmom razredu osnovne škole s balkona društvenog stana u Čakovcu vidio oca kako iz gepeka Zastave 101 vadi njegovo prvo računalo. Trebalo mu je godinu dana da nagovori roditelje da mu ga kupe. Nabavili su ga tko zna kojim kanalima iz Njemačke i bilo je dosta skupo za njegove roditelje koji su radili u pošti.
Nikada nije dvojio ni da želi nešto stvoriti sam. Iz vremena studiranja živo se sjeća dva događaja. Prvi je bila prezentacija seminarskog rada iz nekog ekonomskog predmeta. Sabol je tada pred punom dvoranom vršnjaka govorio o tome kako želi osnovati svoju firmu. Sjeća se da su se svi smijali. I to ne baš skrivećki. “Oni valjda uopće nisu imali sliku o tome. Da je to nekakva opcija u životu. Razmišljali su samo o tome kako će postati inženjeri i zaposliti se u nekoj velikoj firmi”, priča.
Drugi presudni trenutak bio je kada je shvatio što je internet. Početkom 90-ih internet kao pojam u društvu zapravo uopće nije postojao. Bio je rat i nitko nije pričao o nekakvom internetu tamo negdje u Americi. Samo su ljudi iz uske zajednice oko računala i informatike nešto čuli, ali i među njima su informacije zapravo bile rijetke. No Sabol je bio jedan od njih. R
Rođak njegovog oca je u Zagrebu imao firmu koja je radila nešto oko računala, pa je nabavljao američke informatičke časopise. Sabol ih je posuđivao. Dok bi došli do njega, ti bi časopisi bili stari i po godinu dana, ali i takvi su bili najbolji izvor informacija o svijetu informatike do kojih je mogao doći izvan fakulteta. Čitao ih je od korice do korice. A onda je negdje 1992. ili 1993. FER dobio učionicu s terminalima spojenim na internet. CARnet ih je spojio preko Austrije vezom od 128 kilobita.
Samo je nekolicina studenata uopće shvaćala što je to.
“Toga se dobro sjećam. Tog trenutka kada sam shvatio što je internet. To mi je fakultet dao. Dobro, dao mi je i način razmišljanja pri rješavanju problema i svijest o tome što znači raditi da nešto postigneš. Ali ovo je bila najvažnija stvar. Stavio me deset godina u budućnost. Ja sam 1993. shvatio što je internet i to mi je definiralo život u profesionalnom smislu. Odmah mi je bilo jasno da će to promijeniti svijet i da se ja time želim baviti”, kaže za Telegram.hr.
Trebalo mu je šest godina da završi fakultet. S Iskonom je krenuo godinu dana kasnije. Još za vrijeme studija počeo je raditi kao tehnički administrator Zamir-a, projekta Antiratnog pokreta Hrvatske. Sabol je sa 26 godina osnovao Iskon. Ime je zapravo bila skraćenica od ‘Internet service and consulting’. Kaže da mu je jednostavno zvučalo zvučno.
Iskon je bio pružatelj internetskih usluga, tvrtka koja je poslovnim korisnicima nudila spajanje na internet. Danas je to relativno jednostavna stvar, ali sredinom 90-ih, kada se na internet spajalo preko telefonske mreže, tehnički je bilo poprilično zahtjevno pružati takvu uslugu. Sabolovi roditelji u međuvremenu su osnovali tvrtku koja je radila sitne poslove za Hrvatski Telekom i bila je registrirana za telekomunikacije. To je bilo dosta važno.
Tržište telekomunikacija 90-ih je bilo strašno regulirano, a jedini igrač bio je HT. Sabol kaže da se jako pazilo što se radi u telekomunikacijama. Da bi mogao početi raditi, morao je od države dobiti koncesiju za korištenje linija telefonske mreže. Tijelu koje je dodjeljivalo koncesije predsjedavao je, primjerice, Ivić Pašalić. Bila je to koncesija koju su plaćale firme koje su nudile telefonske usluge. Internet još, zakonski, nije bio poznat.
Iskon je, dakle, državi morao plaćati koncesiju za korištenje telefonskih linija, a onda od državne firme i svog najvećeg konkurenta po komercijalnim uvjetima plaćati korištenje infrastrukture. Iskon je pokrenut u malom prostoru od tridesetak kvadrata u podrumu Zagrepčanke i u naredne dvije godine je rastao, ali nije bio profitabilan. Sabol je okupio par ljudi, no klijente je i dalje sam odlazio spajati na internet. Isplaćivao si je mizernu plaćicu. Kaže da je jedva bilo dovoljno da si pokrije stanarinu.
S novim korisnicima trebale su mu i nove telefonske linije, a Iskon ih nije mogao platiti. Imali su koncesiju za korištenje pet linija, a ilegalno su se spojili na 60. Koncesija za 60 linija koštala bi ih 200.000 kuna. Što se Sabola tiče, moglo je koštati i 200 milijuna. Jednostavno nije bilo nikakve šanse da skupi takav novac. Pod hitno im je trebao investitor.
Iskon je 1999. na internet spajao privatizacijski fond Expandiju. Expandia je prostore imala na Bukovcu i HT ih nikako nije uspijevao spojiti. Iskon je od Expandije bio udaljen nekih 8 kilometara, a na tim su udaljenostima modemi jako ovisili o kvaliteti žice. HT-ova infrstruktura, koju je morao zakupljivati i Iskon, bila je stara i loša. HT problem nije mogao riješiti. Bili su glomazna firma kojoj su infrastruktura i internet bili u dva različita odjela.
Sabol se sjeća da je Expandiju spajao tjednima. Njima je internet bio jako važan jer su imali nekakav software koji se morao sinkronizirati s poslovnicom u Češkoj. Sabol se svaki dan do Bukovca vozio u trošnoj staroj Ladi Alena Mužinića, studenta koji je radio u Iskonu. Auto bi parkirali malo dalje od firme i nastavljali pješice. Bilo ih je stid. Sabol kaže da se u to vrijeme osjećao posebno grozno. Spajanje je bilo komplicirano, a novac mu je trebao. I on i Iskon bili su potpuno iscrpljeni. Firma je radila u konstantnom prekršaju i bilo je pitanje vremena kada će netko doći i ugasiti ih.
Nabavljao je posebne modeme koji su mogli spajati na većim udaljenostima. Proradili bi na pola sata, svi bi si čestitali, ali kad bi Sabol stigao natrag do Zagrepčanke, više ne bi funkcioniralo. Na kraju ih je ipak uspio spojiti na internet. Improvizirao je. Kod drugog korisnika, koji je bio na pola puta, ostavio je dio mrežne opreme, a Expandiju je spojio preko njega. “HT tada nije imao takav kreativni kapacitet ni volju da za korisnika napravi sve”, kaže Sabol.
Iste se godine na tržištu stvarao bubble oko kompanija koje se bave pružanjem internetskih usluga. Fond menadžer Expandije, Gavin Susman, tražio je kompanije u Hrvatskoj u koje bi uložio. U Expandiji je tada radio i Dragan Marković kojeg je Sabol upoznao dok ih je pokušavao spojiti na internet. Marković je Susmanu preporučio Iskon. Bili su mala firma, ali su se ubijali od posla. Expandiju su spojili tamo gdje gigantski HT, s nemjerljivo više resursa, nije uspio. Susman je odlučio uložiti u Iskon.
Susman je doveo i druge investitore i Iskon je napokon dobio prave resurse. Počeli su se agresivno širiti. “To je ranih dvijetisućitih bio stil”, kaže. Iz male firme u podrumu Zagrepčanke, Iskon je naglo narastao u kompaniju od 150 ljudi. “A ja tada nisam bio čovjek koji je znao upravljati s toliko ljudi”, kaže.
Godine 2006. Iskon je bio velika tvrtka. Sabol se vratio u upravni odbor, a kompanija se spremala za izlazak na burzu. Tamo su trebali dobiti novac za daljnji razvoj. Sve je već bilo spremno kada je stigla ponuda HT-a. Ponudili su 100 milijuna kuna za preuzimanje Iskona. Investitori su odlučili prihvatiti. U trenutku prodaje Sabol je bio vlasnik 10 posto tvrtke. I bio je sretan što ima toliko.
Godine 2007. otišao je iz Iskona. Imao je 37. “Danas nisam sentimentalan. Dobro, možda malo. Mislim da bi bolje funkcionirali da nas je kupio Vipnet. Ali Iskon se danas odlično pozicionirao tržištu i radi dobar posao”.
Godine 2012. doživio je isti osjećaj kao kad je 1993. na FER-u prvi put vidio internet.
Ideja je bila vrlo jednostavna. Osmislio je aplikaciju s kojom će korisnik kamerom pametnog telefona moći skenirati uplatnicu, a aplikacija povezana s njegovim računom prepoznat će tekst i iznos i korisniku ponuditi da ga jednim klikom plati. Raspitao se među studentima FER-a i tako našao Juricu Cerovca, talentiranog inženjera koji je isprogramirao prvi prototip PhotoPaya i koji je danas tehnički direktor MicroBlinka, firme koja radi core tehnologiju. S prototipom je otišao u Erste banku.
“Rekao sam im doslovno: gle što imam”. Erste je tada spremao novu aplikaciju i takvo nešto im je bilo zanimljivo. Uzeli su Sabolovu tehnologiju i po njoj cijelu aplikaciju nazvali Slikaj i plati. Reklamirali su je na bilboardima po cijeloj Hrvatskoj.
Tako je krenulo. Sabolovu tehnologiju danas koriste sve hrvatske i dvadesetak banaka u Europi. 2014. Microsoft je otvorio natječaj za aplikacije za Windows phone. Sabol je ponovno svom timu predložio aplikaciju za rješavanje matematičkih zadataka. Nije se moglo ništa izgubiti. Ako prođu, Microsoft bi im dao novac za razvoj, a nakon tri mjeseca mogli su aplikaciju ponuditi i korisnicima koji su imali telefone s drugim operativnim sustavima. Dobili su natječaj i počeli raditi na PhotoMathu.
Na prvom danu konferencije PhotoMath je ušao među četiri najbolje aplikacije. Mediji su se raspisali, a prvog dana kada je bila dostupna na svim operativnim sustavima, aplikaciju je skinulo 50.000 tisuća ljudi. Drugi dan bili su na pola milijuna skidanja. Treći dan na milijun. Nakon mjesec dana aplikaciju je skinulo 5 milijuna ljudi. Danas su na dosta nevjerojatnih 40 milijuna, a šest i pol milijuna ljudi mjesečno je otvori bar jednom. “I onda se uhvatiš za glavu…” priča Sabol kroz smijeh.
Cijeli članak pročitajte na Telegram.hr.
