U našim nesigurnim domaćim tržišnim i gospodarskim uvjetima te činjenici da je riječ o poslu koji velikim dijelom ovisi o faktorima na koje ne možemo utjecati poput vremenskih prilika, teško je odrediti koje su voćne kulture najsigurnije i najunosnije odnosno najisplativije za uzgoj u Hrvatskoj.
Iako i ta isplativost ovisi o mnogo čimbenika, ona se odnosi na one vrste voća koje se mogu, nakon što se proizvedu, prodati po primjerenoj cijeni. Uspjeh voćara u jednoj sezoni nije, posve razumljivo, samo dobro uzgojiti plod nego da za njega dobije i adekvatnu cijenu.
Sve veći interes vlada za uzgoj lješnjaka što govori i podatak da je u 2014. godini njegova proizvodnja porasla za nevjerojatnih 234 %
Kriteriji isplativosti
Upravo zbog toga teško je, smatra mr. sc. Višnja Šimunović iz Savjetodavne službe reći koja je najisplativija voćna vrsta u RH.
– S obzirom na to da mi niti jednog voća ne proizvodimo u Hrvatskoj dovoljno osim mandarina, koje je jedina samodostatna voćna vrsta kod nas, proizlazi da bi uzgoj bilo koje voćne vrste trebao biti isplativ, što nije sasvim točno – objašnjava mr. sc. Višnja Šimunović. Kao što ni samodostatnost, tako ni količina proizvodnje određenog voća ne upućuju na njegovu isplativost.
Za razliku od lješnjaka ili oraha, za maline, kupine i borovnice morati imati unaprijed dogovoreno tržište jer je riječ o voću koje se ne može skladištiti
Primjerice, najviše se u Hrvatskoj proizvede jabuka (preko 110 tisuća tona), ali zarada i nije toliko velika kao kod nekih drugih vrsta – lješnjaka i bobičastih vrsta voća. I to uglavnom onih tradicionalnih – malina, kupina i borovnica, a manje onih novih, egzotičnijih, iako u javnosti često kolaju baš takve vijesti. To bi naročito trebali imati na umu potencijalni voćari.
– Budući voćar se ne bi smio voditi time što je “trend” ili “moda” u voćarstvu u tom trenutku jer, primjerice, danas su popularne tzv. bobičaste manje poznate voćne vrste kao što su aronija, haskap ili mayberry, goji bobice, američka borovnica i slično – upozorava Šimunović, dodajući kako nešto što je trendi ne znači da će investitor, kada posadi nasad i ako ga uspije odnjegovati, na njemu dobro zaraditi tj. biti uspješan voćar.
Umjesto priklanjanja trendu, voćar bi trebao potražiti savjet stručnjaka (poljoprivrednog savjetnika), informirati se te vidjeti što je u njegovom slučaju optimalna kultura za uzgoj.
Na breskvama se kod nas po 1 ha nasada može zaraditi do 55 tisuća kuna
Dugoročne posljedice
To će, naravno, ovisiti o kvaliteti tla, položaju zemljišta te o dijelu Hrvatske u kojem se ona nalazi. Naravno, tu je i ono što često zanemarujemo – ljudski faktor tj. što smo sve poduzeli da bi se plan ostvario i koliko smo se brinuli o nasadu. Također, smatra naša sugovornica, bitno je da voćar zna što mu je konačni cilj: je li to proizvodnja voća za uporabu u svježem stanju ili proizvodnja voća kao sirovine za neku prerađevinu (sok, voćni ocat, voćno vino, đem, marmelada, sušeno voće…).
Sve te temeljite pripreme, kao i stručna pomoć su nužne.
– Pogreške koje se naprave u startu kod sadnje imaju dugoročne posljedice na višegodišnji nasad, koji je poslije teško otkloniti – upozorava mr. sc. Višnja Šimunović. Investicija jednog voćnjaka nije, naime, nimalo jeftina – podizanje 1 ha višegodišnjeg nasada, bez obzira na to o kojoj se voćnoj vrsti radi, stoji od 120.000 do 250.000 kn i više, ovisno o cijenama sadnog materijala, opremi nasada – armature, sustava za navodnjavanje, sustava za zaštitu od tuče i mraza, akumulacije…
Sadite jednu do dvije vrste
S obzirom na potražnju na domaćem i stranom tržištu i cijenu koju postižu, lješnjaci, orasi te bobičasto voće poput malina i kupina stručnjaci smatraju poželjnim za uzgoj. No većina tih kultura nije dovoljno zasađena na domaćim plantažama pa je potreban uvoz. Primjerice, lješnjaka je zasađeno na 2000 ha, što je znatno ispod potreba.
Lješnjaci su unosni i zbog ulja koje se dobiva iz njih, a njegova tržišna cijena je 25 eura za litru, dok je kilogram oljuštenih lješnjaka preko 130 kuna. Osim toga, lješnjaci i orasi nisu pretjerano zahtjevni za uzgoj. Po hektaru se na lješnjacima može zaraditi oko 20 000 kuna godišnje, a za orahe oko 35 000. Uzgoj bobičastog voća traži više rada i brige, ali je zarada jako dobra. Po jednom hektaru nasada kupine može se zaraditi čak do 70 000 kuna.
Osim spomenutih bobičastih vrsta, vrlo su isplative borovnice i jagode, a od ostalog voća kruške, breskve i višnje. No, ne treba svaštariti ako se želite ozbiljno baviti voćarstvom. Višnja Šimunović savjetuje da se odabere samo jedna, eventualno dvije vrste i to iz iste skupine.
– Svaka voćna vrsta ima drugačije zahtjeve za uzgoj pa sadnja više različitih vrsta može biti vrlo komplicirana, u smislu njege nasada. Usto, svaka voćna vrsta osjetljiva je na različite bolesti i štetnike, treba različita hranjiva i drugačije količine istih za svoj rast i razvoj – kaže Šimunović.
Pripreme za sadnju počinju minimalno godinu dana ranije!
Pripreme za sadnju neke višegodišnje kulture ne događaju se preko noći, niti dva-tri mjeseca ranije, nego najmanje čitavu godinu unaprijed. To je, smatra mr. sc. Višnja Šimunović minimalno vrijeme koje je potrebno da dobro i temeljito spremite ‘projekt’.
Prvi korak jest analiza tla. Sprovodi se u ovlaštenom laboratoriju, a na temelju rezultata vlasnik nasada zna što i kako dalje: kako pripremiti tlo za sadnju, koja hranjiva u tlu nedostaju te s kojim gnojivom i u kojoj količini treba meliorativno gnojiti.
Površinu, na kojoj se planira saditi, treba, preporučuje Višnja Šimunović, kvalitetno pripremiti: poravnati, pognojiti stajskim gnojem (osnovna, startna gnojidba i gnojidba na zalihu za budući nasad) i obaviti duboku obradu tla.
U godini sadnje (prva godina uzgoja) potrebno je također učiniti niz ‘zahvata’: tlo se plitko obradi, poravna površina, iskolče sadna mjesta, dovezu sadnice, obavi sadnja i stave potporni stupići za koji se veže sadnica nakon sadnje.
Ne zaboravite na angažman stručne osobe koja će pomoći u izboru voćne vrste te, ako je potrebno i izradu studije isplativosti tj. investicijski program.
