Fotoklub Čakovec najavljuje otvorenje skupne izložbe svojih članova za petak, 27. studenog u 19 sati. Izložba pod naslovom “10 sekundi” bit će postavljena u zgradi Scheier u Čakovcu. Na izložbi se predstavlja 16 autora s ukupno 32 fotografije.
Izbornica Neda Rački, EFIAP/g, u svome osvrtu napisala je:
‘Svake godine Fotoklub Čakovec za završnu izložbu svojih članova odabire temu unutar koje autori svojim fotografijama mogu iskazati vlastita viđenja, razmišljanja ili tumačenja zadane teme, ispričati priču, upozoriti i donijeti nešto novo i originalno. Izazov za svakog fotografa.
Tema ovogodišnje izložbe je “10 sekundi”. Deset sekundi u jednoj minuti, u jednom satu, u jednom danu ili u životu svakog od nas, mala je vremenska mjera, gotovo beznačajna kada se gleda u ukupnom protoku vremena. Pa ipak, deset sekundi često postaje zadani okvir koji se ne prelazi, odnosno granica koja garantira neki uspjeh. Atletičari danas trče ispod deset sekundi, važno je znati zavezati kravatu za deset sekundi ili pronaći zadani predmet unutar nekog crteža za samo deset sekundi. Živi se brzo, vrijeme leti, sekunde otkucavaju prolaznost.
No, tu su fotografije koje zaustavljaju vrijeme u sekundi, u tisućinki sekunde, hvataju sadašnjost koja već u tom trenutku postaje prošlost kojoj ćemo se rado vraćati. Ali deset sekundi u fotografiji znači nešto drugo. Ekspozicija od deset sekundi naoko će usporiti vrijeme, pratit će njegovu prolaznost, osvjetlit će tamnu stranu, naglasiti neke druge dimenzije, otvoriti neka metaforička vrata i uvući gledatelja u drugi svijet.
Šesnaest autora Fotokluba Čakovec svojim su fotografijama odgovorili na ovu zahtjevnu temu te svaki od njih pokazuje subjektivni pristup, maštovitost i kreativnost. Vanja Vukadinović pretvara jesenje boje sutona na Kamačniku u veo tišine, a na crno-bijeloj fotografiji južni vjetar će napraviti pomutnju i na nebu i u krošnji, čitava atmosfera je uzgibana osim debla koje čvrsto drži sve u ravnoteži.
Tako postupa i Filip Lučin koji morske valove, kao kistom, boji u sve nijanse ružičaste ostavljajući gledatelju da prosudi dolazi li nam more u susret ili nas povlači za sobom. Njegova šuma, čvrstih i jasnih stabala, na dohvat nam je ruke, a visoke krošnje se postepeno pretvaraju u daleke neuhvatljive zamućene misli. Branko Filipić kao i Siniša Ludaš svoju su inspiraciju pronašli u noćnim snimkama. Brankov se stari grad u Čakovcu pokazuje kao lijepa i raskošna razglednica, a Siniša snima spokoj bijelih brodica u smaragdnoplavoj marini.
I Žana Plosnić zaustavlja more među stijenama naglašavajući tako međusobni kontrast, mekoću mora i grubost stijena. Mario Blažević u sve tri fotografije svoju koncentraciju usmjerava na objekt (stijena, napuštena brodica, crkvica Sv. Nikole kod Nina) koji sam po sebi odaje dugo trajanje u vremenu i prostoru, a Vjeran Petrović svojim patikama hodalicama na neobičan način dočarava sekunde. Fotografija “U zavoju” Davorina Mancea već na prvi pogled uspostavlja komunikaciju s gledateljem jer stvara dojam dinamičke uzajamnosti.
Gledatelj i sam postaje vozač s rukom na volanu i vozi u susret budućnosti, a kako sugerira naslov, put nije uvijek pravocrtan već ima i skretanja. Nekoliko autora ulazi u polje apstrakcije (Nikola Hrženjak, Ana Krčelić, Dominik Knezić) te bojom i svjetlom stvaraju privlačne imaginarne svjetove i zagonetne prizore. Danijel Mihaljković priča priču kako se peče rakija, motiv iz svakodnevnog života, atmosfera je topla i mirisna, a kadrirane su tako da je vatra izvor svjetla. Zoran Kolarić duhovito, na granici karikature, prikazuje kroz tri fotografije strastvenog čitača okruženog knjigama i tako potvrđuje da se uz malo mašte može u deset sekundi snimiti vesela dosjetka.
Zanimljive su fotografije Željka Ovčara. Sve tri su u slikarskoj maniri, impresivne u svakom pogledu od originalnosti u ideji, snažnih i dojmljivih boja do simbolike i metafore u poruci, a “Bršljanka” kao da je inspirirana slikama Giuseppea Arcimboldoa. Davor Žerjav je temi pristupio vrlo studiozno. Portretira dječaka s ciljem da u deset sekundi pokaže, ne njegovo lice, nego njegovo duševno stanje. Naslovi “Nemir” i “Mislim” gotovo da i nisu potrebni jer se na fotografiji jasno iščitava upravo ono što je Davor i želio postići ovim desetsekundnim portretom.
Treći portret “Strane” zanimljiva je studija glave, kroki koji može poslužiti kasnije za odabir klasičnog portreta ali ovako funkcionira kao svršena kompozicija. Za kraj sam ostavila fotografiju “Početak” Davora Krčmara. Ne bez razloga iako zvuči kontradiktorno: početak na kraju. Fotografija snažne poruke, svjetla i tame, s čovjekom koji u rukama drži svjetlo, sunce, čitav svemir ili tek vlastitu zjenicu, ali on je vladar iz tame, iz pozadine gleda i upravlja.’ (Neda Rački, EFIAP/g)
Izložba je realizirana uz financijsku podršku Grada Čakovca, a postavljena će biti dva tjedna.
