– Dobar dan, kaj ima? – pita nas jedan od trojice vojnika koji su jučer imali jednostavan, ali dosadan zadatak. Obilazili su, uzduž i poprijeko, 1350 metara žičane ograde koju su dan prije postavili u blizini graničnog prijelaza Bukovje – Gibina kod Međimurja. Sa strojnicama na leđima, pazili su da netko ne pokuša izrezati žicu oštru kao žilet.
– Ima li divljači na ogradi, za bograč ili roštilj? – pitamo ih. Sva trojica prasnula su u smijeh. – Ma nema, sve je čisto – odgovara prvi. Kao da ćemo priznati, misli si valjda.
Sve je to politika
S jedne strane žice što se ljeska na suncu Hrvat ore svoju, a s druge Slovenac svoju njivu. Srećemo Marka Šarčevića, kojem je slovenska vojska maknula nekoliko metara ograde kojom je zaštitio voćnjak s jabukama i preko njega razvukla žicu.
– Dobio sam dopis iz Ministarstva obrane da mogu zatražiti odštetu. Vidjet ću. Meni žica ne smeta, ako je to jedini način da se izbjeglice odvrati od prelaska granice izvan službenog prijelaza – kaže. On živi u slovenskom selu Razkrižju, žena mu je Slovenka, on je Hrvat, i u hrvatskom selu Banfiju ima OPG i voćnjakes obje strane granične crte.
– Komplicirano je – kaže smijući se. Na pograničnom području puno je miješanih brakova pa se pazi što se govori, radi mira u obitelji. Pogotovo na hrvatskoj strani, na kojoj je teško naći sugovornika koji će nešto reći s imenom i prezimenom. Granica prolazi kroz polja i šume, siječe ceste, zalazi im u dvorišta. Ima Slovenaca koji imaju njive na hrvatskoj strani i obratno.
– Normalno traktorom prolazim preko prijelaza, pokažem policajcima osobnu i orem. Nitko me ništa ne pita, niti ja pitam njih. Sve je to politika koja se rješava u Bruxellesu – kaže traktorist iz Svetog Urbana, čija je njiva desetak metara udaljena od žice koja zasad, kako izgleda, najviše smeta našim lovcima jer presijeca glavni koridor za srne i jelene.
– Šteta će biti velika ako tako ostane. Životinja koja se zaplete u ta oštra sječiva sva će se izrezati i ugibati u strašnim mukama – upozorava Stanko Heric iz LD Fazan Štrigova. Za životinje se brinu i Slovenci iz sela Gibina, ali odobravaju barijere uzduž izoranih polja.
– U selu nas je manje od 200, i što ako Njemačka zatvori granicu i dođe nam tisuću izbjeglica? – pita Danica Frančić, koja je jučer također primila pismo iz vojske. Čudi se jer ima samo šumu dva kilometra udaljenu od prijelaza. Neće joj valjda posjeći bukve. Žica je, vjeruje, na polju uz granični prijelaz postavljena samo iz psiholoških razloga, da je iz autobusa vide izbjeglice na putu prema Šentilju. Više je uznemirava prisutnost naoružanih vojnika, ali razumije zašto su i oni tu.
– Izbjeglice se ne boje policije, ali kad vide vojnika u maskirnoj uniformi, ukipe se od straha – objašnjava. Slovenija je, kaže, jedina revno popisivala sve izbjeglice pa ako ih Angela Merkel odluči vratiti u državu u kojoj su prvi put evidentirani, tu malu zemlju s dva milijuna stanovnika preplavit će migranti iz Sirije, Afganistana…
Samo ih je u četvrtak u Sloveniju ušlo 10.000, što je rekord. Ukupno su ih dosad prihvatili 200.000, a izbjeglička kriza, kako je jučer poručio državni tajnik u Ministarstvu unutarnjih poslova Boštjan Šefic, stajala ih je oko šest milijuna eura. Sklopili su ugovor o deset milijuna eura pomoći iz blagajne EU.
Ne vraćaju migrante
Opovrgnute su informacije da Austrija, koja je počela postavljati privremenu ogradu kod Šentilja, gdje su pojačane i policijske ophodnje, vraća migrante natrag. Jučer je do 14 sati postavljeno oko 12 novih kilometara ograde kod Obrežja i Središča ob Dravi. U baru “Stari pil” na ulazu u Gibinu sa CD-a izlaze Vinko Coce i “Ribari”. Gazda obožava dalmatinske pjesme.
– A kako ćete zaštititi granicu na moru? – peckamo goste na jutarnjoj kavi. Pa žičanim mrežama, šale se. – Neće vam ograda dugo tu ostati. Bitno je samo da se među izbjeglicama koje dolaze iz Grčke i Turske proširi glas da se ne može baš posvuda prolaziti i to je dovoljno. Ionako ne možemo pokriti cijelu granicu – smatra Avgust Horvat. Ima i kritiku za svoju vladu.
Drži da je ipak trebalo izabrati običnu pletenu žičanu ogradu, a ne ovu “pojačanu”, koju će kasnije biti teško iskoristiti za neke druge, mirnodopske svrhe.
A koliko je žica opasna, na vlastitoj se koži uvjerio vojnik koji se razrezao po bedru kad je s kolegama jučer oko 12 sati razvlačio kolutove kod prijelaza Trnovec – Središče ob Dravi. – U vražju… – psovao je nervozno dok je krv šiktala iz rane. U pomoć mu je priskočio kolega i zavojem mu omotao ranu. Vojnicima koji su nastavili razvlačiti žicu nije bilo drago što fotografiramo ranjenog kolegu. Ispratili su nas mrklim pogledima, kao i radnici u civilu koji su im pomagali. Od zaštite imaju samo rukavice.
Radove su nadzirali hrvatski i slovenski policajci koje smo zatekli u ugodnom razgovoru. Tu su i mještani obližnjeg romskog naselja Parag koji dolaze i gledaju uživo igre na granici.
