Međimurje je iznjedrilo mnoge uspješne ličnosti, od kompozitora Josipa Štolcera-Slavenskog pa sve do brojnih liječnika, profesora, inženjera, znanstvenika, odvjetnika, novinara i umjetnika na koje Međimurci mogu biti ponosni. Mnogi od njih u svijet su se uputili iz Gimnazije Josipa Slavenskog u Čakovcu, po mnogima najbolje međimurske srednje škole i jedne od najboljih u Hrvatskoj. Kamo ih je životni put odnio, čime se danas bave te kako vide svoju budućnost i profesionalni razvoj, otkrivat ćemo svakog tjedna
Dalija Glavina (27) iz Čakovca je magistra inženjerka molekularne biotehnologije koja trenutno živi u Zagrebu te radi u internacionalnoj farmaceutskoj kompaniji koja se bavi istraživanjem, razvojem i proizvodnjom lijekova za korištenje u liječenju teških infekcija. Njezino radno mjesto kao istraživača mikrobiologa u In vitro laboratoriju uključuje uvođenje i provođenje metoda za ispitivanje osjetljivosti različitih bakterija koje uzrokuju teška oboljenja na anti-infektivne supstance.
Biotehnologija kao najbolji izbor
Dalija je još tijekom osnovnoškolskih dana više naginjala prirodoslovnim predmetima te nizala uspjehe na natjecanjima iz kemije, matematike, fizike i geografije. Tijekom pohađanja Gimnazije Josipa Slavenskog u Čakovcu dodatno se pojačao njezin interes za navedene znanosti, ali nije bila sigurna koji fakultet želi odabrati za sebe nakon mature.
– Sasvim sam slučajno upisala studij Biotehnologije na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu. Tada još nisam shvaćala u potpunosti kakav širok razmjer poslova nakon diplome moj fakultet omogućava, no ubrzo sam shvatila da se jako dobro snalazim u laboratorijskom okruženju. Posebno sam se zainteresirala za znanstvene discipline kao što su biokemija, mikrobiologija i genetika, zbog čega sam nakon stjecanja titule sveučilišne prvostupnice biotehnologije upisala diplomski studij Molekularne biotehnologije te sam, zahvaljujući disciplini i dobroj organizaciji, uspješno kombinirala studentske i privatne obaveze i diplomirala u roku – kaže Dalija.
Iako su joj se laboratorijske vježbe i učenje tijekom studija ponekad činili beskrajnima, tijekom svakog trenutka studija bila je sigurna da je odabrala najbolji fakultet za sebe te se veselila svim izazovima koji su bili postavljeni pred nju.
U Klinici za infektivne bolesti “Dr.Fran Mihaljević” u Laboratoriju za mikrobiologiju i parazitologiju odradila je eksperimentalni dio rada za stjecanje titule prvostupnice, što će se pokazati odskočnom daskom za kasniju karijeru.
Na kraju četvrte godine studija dobila je priliku sudjelovati na dvotjednom stručnom seminaru iz područja forenzičkih znanosti na Fakultetu znanosti i tehnologije sveučilišta u Coimbri u Portugalu kao jedna od dvije studentice odabrane sa Sveučilišta u Zagrebu uz još dvadesetak studenata s drugih sveučilišta iz gotovo cijele Europe.
– To je zaista bilo jedinstveno iskustvo, koliko zbog teme kojom sam otprije bila fascinirana, toliko i zbog upoznavanja s načinom studiranja i rada studenata sa stranih sveučilišta što mi je, iako u kratko vrijeme, značajno proširilo vidike. Radni dan se sastojao od predavanja iz različitih područja forenzičkih znanosti uz praktične laboratorijske vježbe te rješavanja hipotetskog kriminalnog slučaja kao završnog ispita. Naravno, uz rad je ostalo mnogo vremena za zabavu i upoznavanje s portugalskom kulturom i tradicijom, a neka prijateljstva koja su tad nastala još su i dan danas vrlo snažna – nadovezuje se Dalija.
Put prema idealnom radnom mjestu
Nakon završetka fakulteta odlučila se oduprijeti općem pesimizmu i potrazi za poslom izvan Hrvatske, a uz veliku dozu strpljivosti i odvažnosti s vremenom je dobila posao kakav je oduvijek zamišljala da će jednom raditi.
– Put dovde nije bio ni kratak ni lagan, već ispunjen brojnim premišljanjima i novim počecima. Mislim da sreću možemo okrenuti u svoju korist puno više nego što mislimo i sami sebi otvoriti vrata i stvoriti šansu te da je povremeni izlazak iz zone komfora ono što svakome treba da uvidi svoje mogućnosti – objašnjava Dalija.
Nakon prvog zaposlenja u tvrtki koja se bavi proizvodnjom kozmetike i dodataka prehrani, karijeru je nastavila radeći u Zavodu za javno zdravstvo “Dr.Andrija Štampar” gdje je svakodnevno u laboratoriju provodila mikrobiološka ispitivanja hrane, komunicirala sa strankama poput restorana, kafića, škola i vrtića te uvodila molekularne metode za detekciju mikroorganizama u hrani. To ju je iskustvo, za koje kaže da je nezamjenjivo, dovelo do današnjeg posla u internacionalnoj farmaceutskoj kompaniji.
Ono što njezin posao, koji je kombinacija rada u laboratoriju, obrade i tumačenja rezultata testova te istraživanja literature, čini posebno zanimljivim jest to što nijedan dan nije jednak onom prethodnom. Iako taj posao zahtijeva visoku razinu koncentracije s obzirom da se rukuje mikroorganizmima koji su uzročnici teških bolesti, dan joj je, kako kaže Dalija, izrazito dinamičan, a saznanje da lijekovi na kojima radi mogu pomoći oboljelima daje joj dodatan vjetar u leđa.
Sport i volontiranje kao ispušni ventil
Uz zahtjevan posao Dalija pronalazi i vremena za sport koji je od najranijih osnovoškolskih dana bio neizostavan dio njezinog života, a najviše se zadržala u području plivanja.
–Iako sam plivanje trenirala više rekreativno nego natjecateljski, sudjelovala sam na državnim natjecanjima i plivačkim maratonima te sam kasnije plivala za PBF na zagrebačkom Sveučilišnom prvenstvu. Također, položila sam ispit za plivačku sutkinju te sudila i na raznim plivačkim natjecanjima – kaže Dalija.
U periodu između završetka fakulteta i prvog zaposlenja aktivno je volontirala kako bi korisno iskoristila svoje slobodno vrijeme, a kao vrijedno iskustvo izdvaja vrijeme provedeno u Udruzi “Zora” iz Čakovca u kojoj je sudjelovala na projektu čiji je cilj bio sprečavanje nasilja u vezama.
– To je svakako bio izazov budući da se nikad prije nisam susrela s ničim sličnim niti je na bilo koji način povezano s mojom strukom, ali iskustvo je bilo itekako vrijedno. Smatram da je volontiranje najbolji mogući način za iskoristiti volju za radom, posebice kad se kao alternativa postavi traćenje slobodnog vremena i prepuštanje crnim mislima s diplomom u ruci.
Iako nema dugoročne planove po pitanju karijere, smatra da je najbolje iskoristiti sve ono što nam život pruža.
– Danas je teško raditi planove, no ono na što nikakvi vanjski faktori ne utječu je stvaranje vlastite riznice znanja i iskustva te davanje svog maksimuma u svakom trenutku. Pokušavam živjeti u skladu sa stavom da svako negativno iskustvo, bilo na profesionalnom ili privatnom planu, prihvatim isključivo kao životnu školu – završava Dalija.