Međimurje je iznjedrilo mnoge uspješne ličnosti, od kompozitora Josipa Štolcera-Slavenskog pa sve do brojnih liječnika, profesora, sportaša, menadžera, inženjera, znanstvenika, novinara i umjetnika na koje Međimurci mogu biti ponosni. Mnogi od njih u svijet su se uputili iz Gimnazije Josipa Slavenskog u Čakovcu, po mnogima najbolje međimurske srednje škole i jedne od najboljih u Hrvatskoj. Kamo ih je životni put odnio, čime se danas bave te kako vide svoju budućnost i profesionalni razvoj, otkrivat ćemo svakog tjedna
Besim Aliti (26) iz Čakovca magistar je kineziologije u edukaciji i sportskom menadžmentu. Trenutno radi kao glavni koordinator i projektni menadžer u organizacijskom odboru Europskih sveučilišnih igara 2016. godine Zagreb – Rijeka. Iza njega je sudjelovanje u organizaciji velikih sportskih natjecanja kao što su Europske igre u Bakuu, Eurobasket i Europske sveučilišne igre, a uz sve to uspješno s poslom kombinira i doktorski studij.
Njegova se obitelj 40-ih godina prošlog stoljeća preselila u Hrvatsku iz Makedonije, a roditelji su 80-ih godina svoj pronašli dom u Čakovcu. Tu je Besim pohađao Gimnaziju Josipa Slavenskog, nakon čega se odlučio upisati Kineziološki fakultet u Zagrebu, za njega jedini logičan izbor:
– Cijeli život bavio sam se karateom, a svoje sam prve “karate korake” napravio u KK Shotokanu, da bih kasnije prešao u KK Globus iz Čakovca. Kasnije sam u Zagrebu nastavio u Hrvatskom Dragovoljcu, a rekreativno se karateom bavim i danas. Kad je trebalo odlučiti o upisu fakulteta, shvatio sam da želim da sport i dalje ostane u mom životu, no želio sam nešto više od samog treninga i praktičnog sporta. Tada sam saznao da Kineziološki fakultet jedini omogućava magistarski studij sportskog menadžmenta te sam odlučio krenuti tim putem – objašnjava Besim.
Tijekom studentskih dana bio je potpredsjednik Udruge DRITE (Udruga studenata kineziologije u znanstveno-stručnom radu). Udruga je surađivala s raznim hrvatskim sportskim organizacijama i klubovima kao što su Hrvatski olimpijski odbor, Hrvatska olimpijska akademija, GNK Dinamo, KK Cedevita i brojni drugi, a 2012. godine sudjelovala je u kreiranju Zakona o sportu i sportskoj inspekciji. Uz to je Besim tada objavio petnaestak znanstvenih i stručnih radova te članak u časopisu Hrvatskog olimpijskog odbora OLIMP.
Vrijeme studija iskoristio je i za učenje o svojoj kulturi, tradiciji, glazbi i jeziku pa je zajedno s još nekoliko studenata albanskog porijekla pokrenuo Klub albanskih studenata. Njegov je predsjednik bio dvije godine, a organizirali su nekoliko tribina na temu multikulturalnosti i albanske glazbe te pokrenuli časopis Vox Alumni.
Putem Erasmus projekta Besim je imao priliku iskušati i studiranje u Madridu, a za to razdoblje ima samo riječi hvale.
– U Madridu sam studirao 2012. godine i opisao bih to razdoblje kao najbolje i najkreativnije razdoblje svog studiranja iz više razloga. Stekao sam niz prijatelja s kojima sam i danas u kontaktu, naučio sam španjolski, putovao i nezaboravno se zabavljao. Također, studij u inozemstvu mi je otvorio niz perspektiva o mogućnostima razvoja i afirmacije mladih ljudi, pogotovo u sportu. Preporučio bih svakom studentu, ako je u mogućnosti, prihvatiti izazov i uputiti se u Erasmus destinaciju – nadovezuje se Besim.
Tijekom svih godina studija surađivao je s Hrvatskim olimpijskim odborom i Hrvatskom olimpijskom akademijom, a to ga je odvelo i do daljnjih uspjeha pa je bio odabran za sudjelovanje u programu Graduate Excellence Academy u sklopu Europskih igara u Bakuu. Program je podrazumijevao trotjednu obuku i rad nakon toga.
– Surađujući u nizu projekata stvorio sam veliki broj poznanstava u Hrvatskom olimpijskom odboru te me tada Odbor prepoznao kao osobu koja će biti predložena za predstavnika Hrvatske na Europskim Igrama u Bakuu. S obzirom da su igre podrazumijevale rad na profesionalnim područjima organizacije, daljnji koraci bili su dva intervjua i tri praktična testa te je mjesto u organizacijskom odboru našlo 22 od predloženih 49 predstavnika zemalja Europe.
U samom organizacijskom odboru krenuo sam kao Venue Specialist da bih nakon nekoliko mjeseci bio promoviran u Venue Operations Managera te upravljao timom od stotinjak ljudi tijekom nekoliko mjeseci – govori nam Besim.
Iako u svojoj karijeri ima niz uspješnih projekata iza sebe, upravo Europske igre u Bakuu ističe kao najdraži, kako zbog učenja novih vještina, tako i zbog upoznavanja nove kulture:
– Tamo sam osjetio kompleksnost organizacije koja je krenula s 20 zaposlenika da bi do Igara rasla na 35 000. Stekao sam znanja i vještine koje su mi omogućile da nastavim raditi i na drugim velikim sportskim projektima. Stekao sam velik broj poznanstva te upoznao zemlju o kojoj sam prije polaska znao vrlo malo.
Brojna poslovna i privatna putovanja omogućila su mu da život sagleda na drugačiji način:
– Putovanje je najbolje ulaganje u znanje, razumijevanje drugih nacija, vjera i kultura i širenje mreža poznanstava. Uz to sam naučio nekoliko stranih jezika i imam jako dobre prijatelje diljem svijeta. Ipak, s obzirom na moje godine sigurno je i motiv zabave bio prisutan kod odluke za odlascima u inozemstvo. Naime, doživio sam niz situacija koje u Hrvatskoj vjerojatno ne bih i mislim da me to iskustvo zasigurno obogatilo.
Kako je trenutno i na doktorskom studiju te uvijek sudjeluje u zahtjevnim projektima, kao glavni pokretač u svemu tome ističe ljubav prema sportu te specifičnost samih projekata.
– Rad na sportskim projektima je poseban jer sve što planiraš vizualno će se pretočiti tijekom održavanja sportskog događaja, Dakle, kako siješ, tako ćeš i žeti. Zapravo si plaćen da ljudima pružiš zabavu, druženje, emocije i navijanje, a istodobno sve to i sam proživljavaš. Jednostavno moraš biti strastven i predan jer jedino tada možeš izvući maksimum – objašnjava Besim.
Tijekom planiranja određenog projekta njegov se radni dan uvijek sastoji od sastanaka s predstavnicima različitih odbora i ostalim interesnim skupinama te papirologije koja ide uz to. U fazi samog sportskog događanja planiranje prestaje, a posao se mijenja u upravljanje ekspertnim područjima, interesnim skupinama, ljudskim resursima te natjecateljskim i nenatjecateljskim objektima. Ipak, Besim napominje da mu ni jedan radni dan, kakav god bio, ne počinje bez kave.
Pogleda li u budućnost, Besim uz pisanje doktorske disertacije ima i druge želje:
– Još uvijek ne znam što bih točno radio za deset godina, ali za sada sam siguran da ću nastaviti raditi na međunarodnim projektima diljem svijeta jer i dalje želim učiti, upoznavati ljude i putovati, a kao krajnji cilj možda bih volio imati funkciju u Međunarodnom olimpijskom odboru. Vrijeme će pokazati hoće li to tako biti, posebno ako mi jedan od idućih projekta budu Olimpijske igre. Nadam se da će mi se ta želja uskoro ostvariti.
