Ovogodišnje Dane hrvatskog turizma u Poreču upamtit ćemo po lošem vremenu, dosta slaboj organizaciji i po razdraganim i veselim Međimurcima i Međimurkama.
Istarski turistički biser Poreč je u danima hrvatskog turizma neumorno i naporno prala kiša koja je u velikom dijelu utjecala na raspoloženje sudionika, a njih je prema slobodnoj procjeni, ali i po riječima kolega novinara bilo oko dvije tisuće. Ljudi su dolazili i bili u odjeći koja više odgovara nekoj alpskoj nego morskoj destinaciji, šetača i kupača uopće nije bilo.
Organizacija je bila vrlo slaba, poglavito ona u športskoj dvorani Žatika, gdje su novinari i snimatelji bili u nemilosti ljudi s HTV-a, a nisu imali baš nikakve pisane materijale. I predsjednikom Turističke zajednice Međimurske županije proglasili Rudija Grulu, kojeg je to jako rasrdilo te je imao puno razloga vikati na HTV-ove urednike. Velika 0 kada je u pitanju PRESS služba, voditelji programa i uručivanje priznanja.
Lijepo pak je bilo u hotelima Molindrio u kojem je bio smješten najveći broj sudionika i svi međimurski turistički djelatnici i novinari. A posebno lijepo je bilo u hotelu Parentium gdje je bila svečana večera i druženje do zornih ura, a čula se i međimurska ‘Zaigrajte meni dole na križaju’.
Međimurke i Međimurci predvođeni svojim izuzetno raspoloženim županom i mladoženjom Matijom Posavcem i sada već turističkim zvijezdama Mediterana misterom Rudijem Grulom i milostivom Sandrom Herman za razliku od ostalih širili su dobre vibracije i dobar duh na svakom koraku i za svakim stolom.
Svetomartinske dame Petra i Ivana sa svojim euturističkim Franjom, koji je stalno bio uz suprugu Veru, lijepa Iva iz Grulina ureda, ljepotica iz nedeliščanske turističke zajednice, vozač Zlatko, novinarke Anja, Viktorija, Andreja, nas nekoliko muškaraca, elokventni prvi čovjek županijske skupštine Mladen sa svojom gospođom, uvijek i svuda prisutni naduzoriti Mikec, posebno elegantni Monika i Nenad te samozatajni ali simpatični Branimir i Tatjana i neponovljiva Boška činili su ekipu koja se svidjela domaćinima, ministrima, a poglavito konobarima i konobaricama, koji su upoznali i prepoznali goste sa sjevera lijepe njihove i naše, te spoznali što je zapravo ‘trinkgeld’ i tko se zapravo najbolje razumije u pijaču, pa makar se ona zvala malvazija, teran, cabernet ili komovica.
I naša draga Ivana iz HTZ, te ministri Lalovac, Maras i poglavito Lorencin nisu odoljeli ne porazgovarati s nama sjevernjacima, zvati rundu za šankom u Parentiumu, pak nam se ujutro i nije lijegalo nego smo njegove kasne ure proveli kod Sandre.
Na kraju svejedno lijepo je bilo u Poreču, sivom i kišnom ali našem, kao što je naš bio i put u Međimurje malo u koje su donesena četiri odličja što znači da smo među najboljima u državi. Kao što smo po mnogo čemu bili najbolji u Molindriu i Parentiumu iz kojih smo ispraćeni naklonom do poda.
Koliko je samo čestitki i pusa na ličeka svoja dobio Matija. Božek sveti. Jedni su mu čestitali i kušuvali ga za sretan brak, drugi pak za nagradu ‘Destinacija izvrsnosti’, a treći zato jer su to činili oni prvi i oni drugi.
