Simona Kudec iz Savske Vesi kao geologinja u Moskvi

>> Simona Kudec iz Savske Vesi kao geologinja u Moskvi

Međimurje je iznjedrilo mnoge uspješne ličnosti, od kompozitora Josipa Štolcera-Slavenskog pa sve do brojnih liječnika, profesora, inženjera, novinara, znanstvenika i umjetnika na koje Međimurci mogu biti ponosni. Mnogi od njih u svijet su se uputili iz Gimnazije Josipa Slavenskog u Čakovcu, po mnogima najbolje međimurske srednje škole i jedne od najboljih u Hrvatskoj. Kamo ih je životni put odnio iz Međimurja, čime se danas bave te kako vide svoju budućnost i profesionalni razvoj, otkrivat ćemo svakog tjedna.

Simona Kudec (27) iz Savske Vesi je magistra geologije mineralnih sirovina i geofizičkih istraživanja. Trenutno radi u Moskvi u građevinskoj kompaniji koja broji oko 15 tisuća zaposlenih, a bavi se građenjem objekata za naftnu industriju kao što su naftno-plinske stanice, naftnovodni i plinovodni objekti koji bi trebali povezivati Rusiju s ostatkom Europe i Dalekim istokom te gradnja LNG terminala na krajnjem sjeveru Rusije.

Osim što mnogo radi, Simona uspjeva pronaći i vremena za brojna zanimljiva putovanja te istraživanje višemilijunskog grada u kojem živi.

Njezina je priča o svijetu geologije započela kada je nakon završetka Gimnazije Josipa Slavenskog u Čakovcu upisala preddiplomski istraživački studij geologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Za diplomski je studij odabrala Rudarsko geološko naftni fakultet, što joj je omogućilo daljnju asimilaciju u industrijski sektor. Simona ističe da je mnogo praktične nastave te mogućnost povezivanja geologije s građevinskom i naftnom industrijom presudilo u njezinom izboru fakulteta.

Svoje studentske dane opisuje kao vrlo zanimljive i poučne:

– Terenske nastave unutar Hrvatske i susjednih zemalja pamtim kao najzabavnija i istovremeno najpoučnija iskustva za vrijeme studija. Studentske prakse, primjerice onu u kompaniji “Holcim mineralni agregati”, pomogle su mi da još za vrijeme studija vidim kako funcionira industrija. Tu su i mnogi studentski poslovi. Naravno, sve bi to bilo puno teže da nije bilo odlične ekipe na oba fakulteta i mnogobrojnih putovanja.

Upravo su joj brojni studentski poslovi, stipendije koje je dobivala te život u studentskom domu omogućili da svoj studentski budžet usmjeri na putovanja i stekne nezaboravna iskustva.

– Tijekom studija sam proputovala gotovo cijelu Europu, od skanidnavskih do mediteranskih zemalja. Putovanja me uče toleranciji, postavljanju drugačijih životnih prioriteta, ali i primjećivanju onoga što je kod kuće bolje – nadovezuje se Simona.

Njezina se ljubav prema putovanjima nastavila i nakon studentskih dana pa je tako nedavno posjetila Kijev i Černobil kako bi vidjela izgradnju sarkofaga kojim će biti zatvoren rekator koji je eksplodirao u nuklearnoj katastrofi. Putovanje u Ujedninjene Arapske Emirate pak joj je omogućilo da vidi spoj tradicionalne arhitekture arapskog svijeta s modernim, tek izgrađenim dijelovima gradova i kulturu potpuno drugačiju od svega na što je navikla.

Kao osoba koja je uvijek u potrazi za novima izazovima, Simona je još tijekom studija odlučila napraviti nešto čime će se jednog dana istaknuti kod poslodavaca pa je počela učiti ruski jezik, a nije mogla ni zamisliti u kakvu će je avanturu to odvesti:

– S obzirom da nakon što sam završila fakultet natječaja za posao u Hrvatskoj gotovo da i nije bilo, počela sam tražiti posao na ruskom govornom području. Prijavila sam se na natječaj u Rusiji za koji se tražilo mnogo iskustva i rad u ekstremnim gradilišnim uvjetima u Sibiru. Nakon toga je stigla ponuda da kao geolog radim u njihovom moskovskom uredu.

Kako je navikla na brojna putovanja, ni preseljenje u Moskvu nije joj predstavljalo problem.

– Stigla sam bez predrasuda, očekivanja i strahova jer sam znala da se uvijek mogu vratiti kući ako što krene po zlu. Toliko je novog trebalo isprobati da vremena za prilagodbu gotovo i nije bilo. Nakon nekoliko tjedana imala sam osjećaj da sam stvorila svoj život tamo. Danas uopće nemam osjećaj da sam stranac jer sam se asimilirala i vjerojatno pokupila neke navike svojih ruskih prijateljica – objašnjava Simona.

U velikoj ruskoj tvrtki u koju je stigla njezina je glavna zadaća odabir građevinskih materijala za beton zadovoljavajuće kvalitete s obzirom na rad na iznimno složenim projektima u ekstremnim vremenskim uvjetima, a to uključuje pronalazak kamenoloma, odlazak na teren, uzimanje uzoraka, njihovu analizu i konačnu odluku o adekvatnom materijalu.

Njezin je radni dan uvijek popunjen, a nerijetko se dogodi da tek u uredu sazna da za nekoliko sati leti na drugi kraj Rusije, što uključuje višesatno putovanje, promjenu vremenske zone te spavanje u različitim hotelima, ali i u kontejnerima na gradilištima. Često radi i vikendima, no napominje da je radno iskustvo koje stječe, posebno na gradilištima, neprocjenjivo.

Uz sve to Simona uspijeva pronaći vremena za istraživanje Moskve, grada s 18 milijuna stanovnika te bogate povijesti i kulture.

– Večeri nerijetko provodim u umjetničkim galerijama i na spektaklima, no zapravo godišnje doba diktira način zabave. Ljeti se vrijeme uglavnom provodi u parkovima u kojima se odvijaju brojni festivali, dok su zimi popularna klizališta, no vrlo su česta i kućna druženja s obzirom na iznimno niske vanjske temperature – kaže Simona.

Moskvu opisuje kao skup različitih kultura, a time i različitih obrazaca ponašanja. Gradom uz Ruse najviše dominiraju Uzbekistanci, Kirgizi, Gruzijci i Kinezi koji su u rusku kuhinju donijeli i svoje naslijeđe. Trenutnu situaciju u ruskim gradovima Simona opisuje kao spoj tradicionalnog i modernog:

– Ljudi su prilično tradicionalni pa im je obiteljski život na prvom mjestu, iako imaju najveću stopu razvoda u svijetu. Mnogo čitaju, malo se smiju, a iphone im je omiljena igračka. Taksi se uglavnom zaustavlja na ulici i cijena se dogovara cjenjkanjem što je izrazito zabavno iskustvo. Usudila bih se reći da sam svakodnevni govor uvježbala razgovorom s taksistima. Tu je i predivan metro, impresivna arhitektura, ogromni parkovi.. Istočniji ruski gradovi poput Novosibirska, Bratska, Blagoveščenska i Novog Urengoja još su uvijek preslika bivšeg SSSR-a, zatvoreniji i tradicionalniji, ali jednako posebni.

Na pitanja o planovima za budućnost Simona odgovara:

– Konkretnih planova nemam sve dok mi posao pruža izazov i osjećaj zadovoljstva. Trenutna želja mi je profesionalno se što više razvijati, što kompanija u kojoj radim omogućuje i podupire mnogobrojnim važnim i zahtjevnim projektima. U dalekoj se budućnosti ne vidim u Moskvi, no vidjet ćemo kakve će mi nove izazove život donijeti.

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@emedjimurje.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije