U organizaciji Udruge za očuvanje kulturne baštine “Međimurska gruda” iz Dunjkovca i suorganizaciji Turističkih zajednica Međimurske županije i Općine Nedelišće, u dvorani MESAP-a održan je 1. festival međimurskih slastica ,,Bakini kolači”.
Riječ je o jedinstvenoj manifestaciji na kojoj se 19 međimurskih baka u tradicionalnim nošnjama predstavilo s 19 tradicionalnih kolača za ocjenjivanje i stotinjak vrsti za degustaciju. Svi kolači bili su spremljeni po receptima koje su one same naslijedile od svojih majki, baka i prabaka. -Želja nam je, kazao je Franjo Soldat, predsjednik Udruge za očuvanje kulturne baštine “Međimurska gruda”, da se ovom manifestacijom promiče vrijednost žena i obitelji, te se čuva gastronomska tradicija Međimurja.
Ona će se svake godine održati u drugom mjestu, odnosnu mjestu pobjednice. Naime, na ovom festivalu međimurskih slastica komisije ocjenjuju kvalitetu kolača, ali i to kako su bake “spravljene”, odnosno jesu li se uspjele vratiti u ono vrijeme kada su ti kolači izvorno nastali.
Tako su u komisiji koja je ocjenjivala originalnost odjeće i obuće bile Jelena Tisaj, Jasna Hajdinjak i Marija Kukolić, dok je ocjenu za kvalitetu slastica donosila tročlana ekipa u sastavu Slađana Herman, Marija Borković i Stanko Trstenjak. -Svi kolači bili su odlični, no jedan je svojom kvalitetom i izvornošću zaslužio da ga proglasimo najboljim, kazala je Slađana Herman. Riječ je o “Zdiganoj pogači z sirom i makom” koji je pripremila Klara Glavina iz Društva Žena Mursko Središće. Sam kolač je izvorni međimurski, pravilno pripremljen, izdašan i sočan, upravo onako kako mora biti. Drugo mjesto na 1. festivalu pripalo je “Zeljovim štruklima s plučecima”, koje je spremila Ivanka Bene iz Pušćina, dok je treće mjesto pripalo “Cvirkačima”.
Pobjednica 1. festivala međimurskih slastica “Bakini kolači” u Nedelišću, Klara Glavina o svojoj je slastici rekla da je riječ o “svetješemu koloču”, koji se nekada spremao samo nedjeljom ili za “velike svetke”. Tako se je napravilo kvasno tijesto, tanko rastanilo i premazalo nadjevom od maka ili sira. Nakon toga tijesto se “zasukalo f štrucu i narezalo na kocke”.
Nadjev je većinom bio od sira ili maka, a rijetko od oraha, jer orahe su, kako kaže baka Klara, u ono vrijeme imali samo bogataši. Kolač su uvijek spremao u okrugloj zemljanoj tepsiji u kojoj se pri kraju pečenja zalijao s malo vrhnja, a nakon što je bio pečen i posipao s “kižljekom” ili kako bi to danas rekli s kristalnim bijelim šećerom.