U nedjelju, 30. kolovoza slavilo se Uznesenje Svetoga Križa sa Svetom misom i prošćenjem u Vukanovcu kod kapelice Svetoga Križa. Sveto misno slavlje vodio je vlč. Ivan Vugrinčić, župnik župe “Sv. Katarine djevice i mučenice” iz Gornjeg Mihaljevca, koji je u vrlo nadahnutoj propovijedi govorio o mističnosti Križa kao simbola patnje i muke, a ujedno i simbola pobjede, vjere i kršćanstva.
“Svi mi imamo svoj križ. Strpljivo podnošenje vlastitoga križa donosi nagradu nebesku i vječnu slavu.”, istaknuo je vlč. Vugrinčić.
Blagdan Uzvišenja Svetoga Križa potječe iz Jeruzalema gdje je car Konstantin dao izgraditi baziliku Uskrsnuća nad grobom Isusovim i ona je bila posvećena 13. rujna god. 335. Carica Jelena otkupila je dio izvornog križa god. 320. te ga povjerila na čuvanje u toj bazilici. Iz Jeruzalema blagdan se vremenom proširio među kršćane Zapada. Za sve kršćane, križ Kristov simbol je spasenja.
Posebnost ovogodišnjeg misnog slavlja je što je bilo obogaćeno krštenjem malog Stjepana, sina Aleksandre i Stjepana Tkalec, trećeg djeteta u njihovoj obitelji. Misno slavlje je pjesmom popratio crkveni zbor istoimene župe uz nazočnost velikog broja vjernika iz Vukanovca i okolnih mjesta.
Za dobro raspoloženje poslije mise pobrinuli su se aktivisti MO Vukanovec u organizaciji predsjednika MO Mladena Borko i brojni štandovi s uspomenama i igračkama za najmlađe, te nezaobilazni licitari sa medenjacima i gvircom.
Tradicionalno na prošćenje dolaze svi Vukanovčari koji mogu, tako i ove godine prošćenje nisu propustili Matija Borko, kojem je bolest oduzela obje noge i Josip Košak kojem je bolest onesposobila lijevu stranu tijela, a došli su u invalidskim kolicima. Poslije mise i okrijepe na prošćenju, Vukanovčari su kod svojih kuća organizirali druženje rodbine, prijatelja i posjetitelja. Mirisali su po Vukanovcu roštilji i kotlovine uz kvalitetnu kapljicu, u popodnevnim satima čula se, uz klopoce u vinogradima i pjesma sa Vukanovečkih bregi.
Križovo je u Vukanovcu obiteljski blagdan na koji se Vukanovčari jednom godišnje okupe u obiteljima. Bili su danas tu i Vukanovčari koje je prst sudbine odvojio od rodnog kraja. Vukanovec je mjesto koje nema ni krčme, ni škole, ni ambulante, ni ljekarne, ni trgovine, ni crkve, ima jedino vrijedne ljude od kojih su mnogi životnu sreću morali potražiti diljem svijeta.
Skoro da i nema obitelji koja nema nekog od rodbine u Njemačkoj, Švedskoj, Australiji, Švicarskoj, Luxembourgu, Americi, Japanu itd., kao i grada u Hrvatskoj da u njemu ne živi bar jedan Vukanovčar. Ne mali broj Vukanovčara je “nestao” za vrijeme komunističkog režima, a iz svake obitelji u Vukanovcu bar jedan član je dragovoljac i branitelj iz Domovinskog rata, pokazavši tako kako se voli i poštuje Domovina.
