Poznato je kako je Međimurje iznjedrilo mnoge uspješne ličnosti, od kompozitora Josipa Štolcera-Slavenskog pa sve do brojnih liječnika, profesora, inženjera, znanstvenika i umjetnika na koje Međimurci mogu biti ponosni. Kamo ih je životni put odnio, čime se danas bave te kako vide svoju budućnost i profesionalni razvoj, otkrivat ćemo svakog tjedna.
Martina Krajcer (32) iz Čakovca je magistra socijalne pedagogije te magistra znanosti javnog zdravstva. Trenutno živi i radi u Stockholmu kao socijalni pedagog s djecom i mladima izbjeglicama bez roditeljske pratnje. Njezin rad uključuje psihološku pomoć, pomoć pri učenju, pratnju kod odlaska liječniku, suradnju sa školom, socijalnim radnicima i psiholozima te nezaobilazan administrativni rad koji ide uz sve to.
Martina je nakon završetka Ekonomske i trgovačke škole u Čakovcu upisala Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet u Zagrebu, smjer Socijalna pedagogija, a odabir fakulteta sam se nametnuo: – Oduvijek sam voljela biti okružena ljudima i slušati o njihovim problemima i događanjima u njihovim životima pa sam znala da bih htjela raditi upravo s ljudima, a ujedno sam tražila i odgovore na neka svoja pitanja – objašnjava Martina.
Svoje je studentske dane popunjavala volontiranjem za Plavi telefon, u Centru za edukaciju i savjetovanje “Sunce” te u programu Street Work u sklopu Hrvatske udruge socijalnih pedagoga. Svega nekoliko dana nakon obrane diplomskog rada privatne su je okolonosti odvele u Švedsku, čime je započela njezina potpuno drugačija priča, ali i u njoj je Martina zadržala ono što ju je i do tada pokretalo u životu – ljubav prema ljudima i nesebično pomaganje.
Po dolasku u Švedsku aktivirala se u udruzi SIRAP (Stockholm International Researchers Association), koja se bavi organiziranjem slobodnog vremena za doktorande i ostale internacionalne studente, a nakon što je usvojila švedski jezik postala je i dio udruge Tilla, koja se bavi mentalnim zdravljem mladih ljudi. Također je odradila praksu u National Centre for Suicide Reseach and Prevention of Mental Ill-Health (NASP) na poznatom švedskom Karolinska institutu.
U svome se poslu susretala s vrlo zahtjevnim situacijama i teškim sudbinama ljudi, no to joj je pomoglo da sagleda sve strane ljudskog života i više cijeni svakodnevne sitnice.
– Bol je normalan dio života, a najveća pomoć koju možemo pružiti jedni drugima jest da uistinu slušamo, doživljavamo i pokušavamao sagledati probleme iz perspektive druge osobe. Ne mogu izbrisati bol neke osobe, ali joj mogu barem pomoći razgovorom – objašnjava Martina.
Kako bi povećala svoju konkurentnost na švedskom tržištu, Martina je upisala dvogodišnji magistarski program iz javnog zdravstva na Centre for Health Equity Studies na Sveučilištu u Stockholmu te stekla titulu magistre znanosti javnog zdravstva.
Razlike između hrvatskog i švedskog visokog školstva su, prema Martininim riječima, i više nego očite. Iako je studiranje besplatno za sve građane, pa tako i strance koji moraju prije upisa studija živjeti u Švedskoj najmanje dvije godine, a može se dobiti i nepovratna mjesečna pomoć koja iznosi oko 1800 HRK, švedski studenti nemaju subvencioniranu hranu, nemaju x-ice, a i studentski su domovi daleko skuplji od hrvatskih.
Ono što Martina ističe kao veliku prednost jest to da se mogu studirati pojedinačni kolegiji, čime je omogućeno cjeloživotno obrazovanje i mogućnost promjene zanimanja u bilo kojoj životnoj dobi.
– Upravo mi je takav sustav omogućio da položim kolegije kao što su Egzistencijalno javno zdravstvo, Kako razumjeti i pomoći ljudima u kriznim situacijama te Švedska- društvo i svakodnevni život, a time se otvaraju daleko veće mogućnosti zapošljavanja – kaže Martina.
Za razliku od hrvatskog obrazovnog sustava, u Švedskoj se potiče razumijevanje, povezivanje i kritičko razmišljanje, profesori se oslovljavaju imenom, nema igre moći i autoriteta u odnosu profesor – student, a zbog svega toga Martina ističe da se tijekom studija u Švedskoj osjećala daleko opuštenije nego u Hrvatskoj.
Ipak, prvi dani u Švedskoj nisu bili nimalo jednostavni, a svakome tko planira odlazak u Švedsku Martina savjetuje da ne odlazi ako nije naučio švedski jezik.
– U početku mi je uistinu bilo iznimno teško, no pokušavala sam na sve moguće načine pronaći nove poznanike i prijatelje. Posjećivala sam sastanke internacionalnih grupa Couchsurfing i MeetUp pa je postalo lakše. Što se tiče švedskog jezika, mislila sam da ga nikad neću moći savladati, ali ipak sam uspjela. Onima koji planiraju preseljenje savjetujem da već u Hrvatskoj nauče švedski jezik jer je bez njega praktički nemoguće pronaći posao – nadovezuje se Martina.
Također napominje da preseljenje u Švedsku nije jednostavno. U velikim gradovima kao što su Stockholm, Göteborg i Malmö teško je pronaći podstanarski stan, a hladna klima i drugačiji pristup ljudima neminovno utječu i na identitet.
– Jednom sam prilikom rekla da stranac u Stockholmu može opstati samo ako ima internacionalne prijatelje pa su tako u mojem društvu redom stranci iz Španjolske, Brazila, Turske, Bugarske, Češke i slično, no ima i pokoji Šveđanin – kaže Martina.
Uređenje švedskog društva jest ono zbog čega možda mnogi tu državu vide kao jednu od obećanih zemalja:
– Imam osjećaj da ovdje imam više prava, da ljudi ne koriste svoju poziciju i moć za omalovažavanje drugih, ima manje korupcije, uz to postoji i veća egzistencijalna sigurnost, a o tome dovoljno govori i to što Švedska nije imala rat duže od 350 godina – nadovezuje se Martina.
U svojoj budućnosti planira se baviti mentalnim zdravljem i poboljšanjem kvalitete života ljudi, a ne iskljujučuje ni mogućnost povratka u Hrvatsku gdje bi voljela svoja znanja i iskustva prenijeti drugima.