Naša je kamera u središnjem mjesnom parku u Svetoj Mariji “uhvatila” u razgovoru vršnjake, Mariju Frančić iz Svete Marije i Mladena Grubića iz Kotoribe. Po struci su nastavnici razredne nastave koji će s 1. rujnom u zasluženu mirovinu.
Gospođa Frančić je gotovo cijeli svoj radni vijek provela u rodnoj Svetoj Mariji u službi najmlađih u mjesnoj OŠ-i, a gospodin Grubić je u istoj “misiji” bio u kotoripskoj školi. Vršnjaci su s 65 godina na leđima i što je zanimljivo i pohvalno, jedan i drugi ostali su vjerni djeci, njihovom odgoju i obrazovanju.
Sada kada je tome došao kraj, oboje su rekli da su u tome uspjeli i ponosni su na to. Ponosni su na danas uspješne ljude, a i one koji k tome streme. A kroz njihov radni vijek prošlo ih je mnogo, vrlo mnogo. Gospođa Frančić je na tom poslu bila 44 godine, a gospodin Grubić 4 godine manje.
Kroz to vrijeme jedno su vrijeme radili zajedno u PŠ-i Donji Mihaljevec gdje Mladen “pronašao” Maricu (op.a. tako je znana u ovom kraju). Upravo smo na ovoj klupi čuli razgovor vezan za 1973. godinu kada su se upoznali. Mladen je iz donjeg Međimurja otišao dalje, trbuhom za kruhom, a vratio se je tri godine poslije zaposlivši se u Kotoribi.
Njihova suradnja nanovo je počela 1997. godine kada je Mladen kao honorarni novinar svoju kolegicu zatekao u politici. Bila je ona isprva općinska vijećnica HSS-e, potom 10 godina općinska načelnica pa opet vijećnica i tako do danas. Kako je Mladen vjerno novinarski pratio rad Općine Sveta Marija pratio je tako i svoju kolegicu kao političarku, općinsku čelnicu.
Prati je i danas kao predsjednicu OV-a Svete Marije. Rekli su nam da su kroz to vrijeme bar na trenutak razmijenili iskustva iz struke…
Ovaj susret smo zabilježili uoči svečane sjednice OV-a povodom Dana općine i blagdana Velike Gospe zapitavši ih kamo i kako dalje u novim životnim okolnostima, oboje su najprije istaknuli kako će žal za dječjim žamorom u njima još dugo tinjati…
Marica će svoj mir pronaći u obitelji, ostat će vjerna i politici. A Mladen? Napustit će Kotoribu, otići će bliže svom rodnom M. Središću, a novinarstvu će ostati vjeran sve dok ga budu trebali i htjeli.
Što smo im mogli reći? Sretni vam penzionerski iliti umirovljenički dani!
