Kada bismo željeli odrediti element koji najtočnije, sudbinski i suštinski, određuje naše mjesto, nedvojbeno bi to bila voda. Zbog nje i s njom se dolazilo, odlazilo, radilo, gradilo i umiralo. Danas o tome i ne razmišljamo mnogo – uglavnom smo je i opjevali i pokorili, odredili joj pravo značenje u našem svakidašnjem životu.
No, oduvijek i nije bilo tako. Zbog toga i želimo podsjetiti na 50. godišnjicu velikih ljetnih poplava u Kotoribi. Takvi događaji u povijesti su za sobom ostavljali tragove desetljećima: danas ih zaboravljamo već za koju godinu. Na trokutu između Kotoribe, Donje Dubrave i ušća Mure u Dravu presijecaju se glavni smjerovi otjecanja vodenih tokova.
Cijeli teren Međimurja blago se spušta prema toj točki tvoreći nizinu u kojoj je Kotoriba najniže naseljeno mjesto. U visoko kultiviranim prostorima oko Kotoribe i stanovnici, a ne tek prolaznici,danas teško prepoznaju aluvijalno-močvarno, pjeskovito-ilovasto tlo u kojem slojeve šljunka nalazimo ponegdje tek na dubini od 3 do 4 m. Takva tla prirodno su vrlo sušna za nižih i poplavljena za viših vodostaja. Tek su ih stanovnici čitavim sustavom zaštite od poplava i svladavanjem nekontroliranih vodenih tokova učinili plodnima.
Osnovne odrednice ovog prostora tvori rijeka Mura. Prosječne širine 150 metara, snježno ledenjačkog režima, Mura svoj najviši vodostaj dostiže u svibnju. Prije 50 godina, 1965., već je u travnju bio visok; razlili su se okolni potoci i rukavci, a krajem travnja i sama Mura, doprijevši i do prvih kuća. Slijedećih mjesec dana vodostaj gotovo da i nije opadao. Krajem svibnja palo je mnogo kiše, istodobno se u Alpama topio snijeg i Mura se razlila po livadama i oranicama. Nakon kratkotrajne stabilizacije vodostaja, početkom lipnja Mura se ponovo razlila iz svog korita.
U predjelu Zelengaja ljudi su bili pripravni na evakuaciju. Svi su se Kotoripčani angažirali i izgradili 300 metara dugačak obrambeni nasip i tako ukrotili vodu do njezina, kako će daljnji tijek zbivanja pokazati, privremenog povlačenja. Ipak se još dugo zadržala u prirodnim depresijama oko naselja; uništeni su usjevi a novi, zbog prijašnjih poplava zaostali, sjetvem radovi nisu se mogli obaviti. Predah je ipak bio kratak – vec prvih dana srpnja palo je mnogo kiše pa su naglo porasli vodostaji i Mure i Drave i svih njinovih pritoka. Sada su bili ugroženi, a na nekoliko mjesta i probijeni, nasipi uz Trnavu. Ali mobilizacija i angažman Kotoripčana bili su izuzetni.
I kada se za koji dan činilo daje situacija pod kontrolom bdjelo se i dalje. Opravdano, jer već je 7. srpnja vodostaj opet naglo porastao . U međuvremenu, 800 mještana izgradilo je dva kilometra novih nasipa. Kada su vode probile nasip koji je štitio Novo naselje, već je bila izgrađena druga obrambena linija koja je spriječila prodiranje vode do kuća. Dvadesetak objekata ipak je stradalo. Njihovi stanovnici morali su se evakuirati.
Poplavljeni su objekti uz željezničku stanicu, stradala su skladišta poljoprivrednog dobra i poljoprivredne površine. Istodobno su narasle i podzemne vode koje su poplavile još desetak kuća. Poboljšanje situacije nije se moglo očekivati pa je zatražena i stručna pomoć u izgradnji nasipa kojim bi se Kotoriba obranila od vodene stihije.
Već prvih dana kolovoza bilo je jasno kako su bojazni bile opravdane. Vodostaj Drave bio je izuzetno visok; razlijevala se, mnoga su pridravska naselja već bila poplavljena. Drava nije mogla prihvatiti i mursku vodu. Na mjernim točakam oko Kotoribe vodostaj je rastao brzinom od 10 cm na sat. Svi koji su bili za to sposobni angažirali su se na izgrađnjji nasipa,na praćenju situacije, bdjelo se nad kritičnim mjestima.
U zoru 4. kolovoza stručnjacima je bilo jasno da se katastrofa ipak ne može izbjeći. Voda je nadirala u sjeverozapadni dio naselja. Poplavljen je i željeznički nasip. Bujica ga je naprosto odnosila. Na pojedinim mjestima tračnice su visjele u zraku. Iz Kotoribe je rano ujutro otišao i posljednji vlak. Ne prijete samo riječne vode. Nadiru, na nekoliko mjesta, kao vodoskoci, i one iz pod zemlja. Branitelji nekako uspijevaju kontrolirati nadiranje vode samo još u sjevernom i istočnom dijelu naselja.
Oko 8 sati već je poplavljen cijeli sjeverozapadni dio naselja, popodne i sjeverna Kotoriba. Ljudi se sklanjaju na tavane. Povlače i vredniju imovinu, sitnu stoku. Ostaje, kao obrambeni nasip ,sam “drum”, odnosno Glavna ulica. To je i glavna komunikacija i jedino još sigurno mjesto za sklanjanje. U poslijepodnevnim satima već je 80 posto naselja pod vodom.
Sigurnije je tek u istočnom dijelu naselja. Voda nezaustavljivo prodire i dalje. Da bi se nekako sačuvao bar dio naselja i smanjio pritisak na istočne nasipe, probijen je visoki nasip ispod željezničke pruge i omogućeno prirodnije otjecanje voda. I u tako katastrofalnoj situaciji učinjeno je sve kako bi se organizirao život u naselju i spriječile tragičnije posljedice.
Pribavljena su 23 čamca, voda se dovozi cisternama iz Čakovca cestom koja je jedina preostala komunikacija sa svijetom. No, ne za dugo. Kod ulaza u naselje stvorenje ogroman pritisak na cestu okruženu vodenom stihijom. Odlučeno je da se cesta prokopa. Ipak prekasno – vodena bujica već je porušila armiranobetonski most na Kotonpskom kanalu.
Tek što su postali svjesni činjenice da su odsječeni od svijeta, na otoku okruženom vodenom stihijom, Kotoripčani su se morali suočiti s još jednom pojavom: počele su se rušiti starije kuće oštećene poplavom. Pred večer je pod vodom bilo već 8 tisuća hektara zemljišta, a vodostaj je još uvijek neprekidno rastao.
Noć između 4. i 5. kolovoza branitelji su proveli na 600 metara preostalog obrambenog nasipa u istočnom dijelu naselja odlučni da ga sačuvaju. Iako je te noći zabilježen najviši vodostaj, to im je uspjelo. Slijedeći dan proveden je u spašavanju objekata, vrednije imovine i tvorničkih pogona, na zbrinjavanju krupne stoke.
Nakon višesatne stagnacije, 6. kolovoza vodostaj je počeo opadati. Tek tada mogle su se sagledati i katastrofalne posljedice : 49 porušenih, 29 teško i 90 lakše oštećenih objekata, 60 obitelji bez i najnužnijeg smještaja, porušen most, teško oštećene i uništene ceste, oštećeni željeznički objekti, hotel, ogromne štete na poljoprivrednim kulturama…
Zahvaljujući disciplini stanovnika i angažmanu stručnjaka sačuvano je zdravlje ljudi, nisu zabilježene zarazne bolesti, a cijepljeno je 98 posto stanovnika. Čim se voda povukla, angažirali su se svi građevinski stručnjaci na saniranju prometnica i građevinskih objekata, kasnije je za smještaj onih čiji se domovi više nisu mogli popraviti izgrađeno više privremenih montažnih objekata koji se još i danas koriste.
Radovi na izgradnji sustava nasipa i kanala kojima će se Kotoriba, kasnije uspješno i bez većih šteta, sve do danas braniti od poplava nastavljeni su. Mnogi su pomogli Kotoribi da sanira posljedice elementarne nepogode. Znanjem i iskustvom što su ga tih dramatičnih dana i noći stjecali okruženi vodenom stihijom, mnogi su Kotoripčani sljedećih godina pomagali u obrani drugih međimurskih naselja.
