U povodu 70. obljetnice potpisivanja osnivačke Povelje Ujedinjenih naroda, u sjedištu te međunarodne organizacije za mir i sigurnost u svijetu održan je Internacionalni festival pjevačkih zborova “The Rhythms of One World”. Glavni cilj festivala je promocija interkulturalnog razumijevanja i globalne suradnje kroz glazbu, te sagraditi mostove prijateljstva među različitim kulturama i zemljama.
Prema podacima organizatora, na ceremoniji otvaranja u dvorani Opće skupštine UN-a u New Yorku nazočilo je preko tisuću diplomatskih predstavnika iz svih dijelova svijeta. Svi su uživali u nastupu odabranih pjevačkih zborova, među kojima su hrvatsku glazbenu baštinu predstavili pjevači Komornog zbora “Ivan Filipović” iz Zagreba pod ravnanjem umjetničkog voditelja Gorana Jerkovića. Riječ je o vrlo uspješnom a cappella amaterskom zboru koji djeluje već 17 godina, a dosad su osvojili brojne nagrade na domaćim i svjetskim natjecanjima.
Nastupajući u gradovima SAD-a, hrvatski su pjevači u repertoar uvrstili djela poznatih hrvatskih skladatelja kao što su Joško Ćaleta, Ivan Mattić-Ronjgov, Mato Lešćan, Boris Papandopulo, Emil Cossetto i Vinko Žganec.
Mladi Dekanovčan pjevao u sjedištu UN-a
Pjevače Komornog zbora “Ivan Filipović”, među kojima je bio i profesor Nikola Sebastian Jambrošić iz Dekanovca, u New Yorku je primio predstavnik stalne misije Republike Hrvatske pri Ujedinjenim narodima Vladimir Drobnjak. Inače, hrvatski je zbor održao i samostalni koncert u Lubin Hallu – koncertnoj dvorani Sveučilišta u New Yorku. Također su nastupili na ceremoniji zatvaranja festivala u Lincoln Centru. Javnu čestitku na prekrasnoj prezentaciji hrvatske kulturne baštine uputila im je i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar – Kitarović.
Nikola Sebastian Jambrošić – pjevati u sjedištu UN-a je velika čast i nezaboravan doživljaj
Profesor glazbene umjetnosti koji je diplomirao crkvenu glazbu i glazbenu pedagogiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu i Muzičkoj akademiji u Zagrebu, rođeni je Dekanovčan. Trenutačno radi kao profesor u sesvetskoj Gimnaziji, svira orgulje u Župnoj crkvi Isusova Uskrsnuća u Sesvetskome Kraljevcu gdje ujedno vodi dječji i mješoviti crkveni zbor.
U Komornom zboru “Ivan Filipović” pjeva 5 godina
Sigurno je da bavljenje glazbom zahtjeva neke “genetske predispozicije”. Ipak, najznačajnije je uložiti puno truda i rada. U mome slučaju glazbenici su bili pradjed, djed i otac, ali smatram da je važno i okruženje u kojem se odrasta. Moja sreća je naše malo mjesto Dekanovec gdje sam odrastao i gdje gotovo u svakoj obitelji ima jedan glazbenik. To je također rodno mjesto kantora Florijana Andrašeca i čuvarice tradicijske kulture Mune Orehov. Tako sam već od najranijeg djetinstva bio u doticaju s glazbom.
Kakvi su dojmovi nakon “turneje” po SAD-u?
Što se tiče nastupa u New Yorku, mislim da još nisam u potpunosti svjestan važnosti toga. Naime, kad vam se pruži prilika nastupati u glavnoj dvorani UN-a što je svakako prestižno mjesto gdje se piše povijest i mijenja svijet, morate biti uzbuđeni i ponosni na činjenicu da ćete na takvoj pozornici predstaviti dio kulturnog nasljeđa svog naroda. Također sam ponosan što su predstavnici zemalja pri UN-u i ljudi iz cijelog svijeta mogli čuti o našem Međimurju jer je svečanost emitirana putem internetske televizije UN-a, ali i mnogih drugih televizijskih kanala.
Je li teško “progurati” međimursku pjesmu u repertoar pjevačkih zborova koji djeluju izvan Međimurja?
Međimurske melodije prihvaćene su od strane mnogih hrvatskih zborova. Najčešće ih možemo čuti kao obrade za višeglasni zbor. Ipak, smatram da bi takvih skladbi moglo biti puno više, pogotovo onih koje zadovoljavaju najviše umjetničke standarde. Upravo to sam postavio kao jednu od svojih sljedećih zadaća. U svom radu nikad ne zaboravim naše malo Međimurje ni kantora Florijana Andrašeca iz Dekanovca. Uvijek kad nastupam s crkvenim, školskim ili drugim zborom u program uvrstim neku međimursku pjesmu. Također iskoristim priliku pa kolegama dirigentima preporučim neku našu pjesmu.
Sudjelovao si na mnogim stručnim seminarima u Europi, a nastupao širom svijeta. Vidiš li svoju budućnost u Hrvatskoj ili negdje u inozemstvu?
Ne zatvaram mogućnost suradnje na nekim inozemnim projektima, ali svoju budućnost i život isključivo vidim u Hrvatskoj. Iako se naizgled čini težim putem, naša zemlja ima bogatu kulturnu baštinu i ogroman potencijal. Ima tu puno posla za odraditi.
