Poznato je kako je Međimurje iznjedrilo mnoge uspješne ličnosti, od kompozitora Josipa Štolcera-Slavenskog pa sve do brojnih liječnika, profesora, inženjera, novinara, plitičara, znanstvenika i umjetnika na koje Međimurci mogu biti ponosni. Mnogi od njih u svijet su se uputili iz Gimnazije Josipa Slavenskog u Čakovcu, po mnogima najbolje međimurske srednje škole i jedne od najboljih u Hrvatskoj, a kamo ih je životni put odnio iz Međimurja, čime se danas bave te kako vide svoju budućnost i profesionalni razvoj, otkrivat ćemo svakog tjedna.
Dominik Žganec (30) iz Čakovca diplomirani je politolog sa specijalizacijom iz područja europske politike. Trenutno radi u Bruxellesu u Europskom parlamentu kao politički savjetnik, gdje prati poljoprivrednu politiku EU, politiku proširenja, odnose s državama bivše Jugoslavije te Kinom i Japanom.
Nakon završetka Gimnazije Josipa Slavenskog Dominik je vrlo ambiciozno upisao politologiju na Fakultetu političkih znanosti paralelno s pravom na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Studij politologije objedinio je njegove interese za povijest, geografiju, politiku i filozofiju, a iako je trenutno diploma na Pravnom fakultetu na čekanju zbog obaveza u Europskom parlamentu, Dominik se nada u budućnosti svojim akademskim uspjesima pripisati još jednu titulu.
Nakon završetka politolologije u Zagrebu Dominik je dobio stipendiju Europske unije za specijalistički poslijediplomski studij, a kao mjesto svog usavršavanja odabrao je češki grad Brno.
– Vagao sam gdje ići studirati, druge opcije su bile Budimpešta ili Ljubljana, ali odlučio sam da je Češka i Masarykovo sveučilište u Brnu pravi izbor. Trenutno je u području društvenih znanosti to najbolje sveučilište u Češkoj. Kad sam stigao tamo, vidio sam i zašto. Česi ulažu ogromne novce u obrazovanje i pripadajuću infrastrukturu – objašnjava Dominik.
Dominika se u Brnu posebno dojmio individualan i proaktivan pristup studentima, vrlo razgranata akademska mreža kontakata te dostupnost najvećih i najvažnijih baza stručne literature, što je neophodno za istraživanje i kvalitetno akademsko obrazovanje. Zanimljivo je i da na spomenutom sveučilištu postoji rang lista najboljih studenata koji redovito dobivaju novčane nagrade te mogućnost sudjelovanja na konferencijama i ljetnim školama. Dominik je kao odličan student i sam bio dobitnik jedne od nagrada.
Uz akademske obaveze Domnik je u Češkoj učio i mnogo o drugim kulturama jer je živio u studentskom domu s trojicom kolega s tri različita kontinenta – Meksikancem, Indijcem i Dušanom iz Niša. Iako mu nije bilo jednostavno donijeti odluku o odlasku na studij u inozemstvo, danas smatra da je to bio ključan korak koji mu je otvorio nove perspektive.
Dominik je još u vrijeme studiranja u Zagrebu, prije odlaska u Brno, izrazio želju za rad u međunarodnom okruženju pa se javio na natječaj za stažiranje u Europskom parlamentu:
– Pozitivan odgovor sam dobio skoro dvije godine kasnije, kad sam već zaboravio da sam se prijavio jer tad Hrvatska još nije ni bila članica EU pa je sve išlo sporije. Ipak, nisam se dvoumio previše. Proveo sam šest mjeseci u Luxembourgu, gdje Europski parlament ima dio svojih službi. Započeo sam u hrvatskom odjelu prevoditelja, a nastavio u uredu za vanjske poslove. U mojem slučaju vjerujem da je bilo vrlo važno biti u pravo vrijeme na pravom mjestu – nadovezuje se Dominik.
U Europskom parlamentu, u prostorima u Bruxellesu, radi i danas kao politički savjetnik, a posao opisuje kao vrlo zanimljiv. Trenutno radi na politikama koje su vezane za poljoprivredu Europske unije, prati zakonodavne postupke u toj domeni, predlaže amandmane, rezolucije i pomaže zastupnicima da kreiraju zakonska rješenja.
– Posao je vrlo raznolik i fleksibilan. Primjerice, trenutno je aktualni problem velika proizvodnja mlijeka u EU, zasićenost tržišta mliječnim proizvodima pa je potrebno naći zakonska rješenja kako prevladati taj problem nakon ukidanja kvota za mliječne proizvode u EU od 1. travnja ove godine – govori Dominik.
Osim poljoprivrede, područje njegovog rada trenutno je i politika proširenja s fokusom na prostor bivše Jugoslavije.
Njegov rad u Parlamentu podrazumijeva i niz sastanaka, razgovora s različitim akterima u zakonodavnom postupku – od običnih građana, udruga civilnog društva preko drugih političara, do diplomatskih predstavnika ili pak lobista velikih industrija i stručnjaka u pojedinim područjima.
U njegovom je poslu važna fokusiranost na specifičnu temu kojom se u određenom periodu bavi:
– Kad pratim neku specifičnu temu, onda je pratim od početka do kraja, a to znači od nekoliko mjeseci do nekoliko godina. Zbog parlamentarnog zakonodavnog ciklusa svaki mjesec provedem nekoliko dana u Strasbourgu u Francuskoj. Tamo se jednom mjesečno odvija plenarna sjednica na kojoj se onda izglasavaju zakoni koji vrijede u cijeloj EU. Da se sportski izrazim, Strasbourg je finale u mojem poslu. Kad se vratim u Bruxelles, stvari opet kreću ispočetka.
Rad u Europskom parlamentu Dominik smatra privilegijom, ali isto tako to podrazumijeva i veliku odgovornost. Dio koji mu se najviše sviđa su poslovna putovanja koja mu uz dobru organizaciju omogućuju da spaja ugodno s korisnim. Uz posao ga veseli što je u Bruxellesu stekao mnoštvo poznanika i prijatelja iz cijelog svijeta, a nastoji i živjeti punim plućima pa putuje, posjećuje rock i metal koncerte i trudi se izvući maksimum od života.
Uz svoj stalni posao u Parlamentu, Dominik nastoji biti što više involviran u rad s ljudima i svojom strukom. Trenutno je glavni tajnik Hrvatskog društva za UN, koje kroz jedan od svojih projekata, UN Akademiju, daje mladim ljudima mogućnost da se upoznaju s radom UN-a. Također je stručni suradnik portala EuropeanWesternBalkans.com, jedinstvenog portala na području bivše Jugoslavije koji se isključivo bavi EU perspektivama država Zapadnog Balkana.
Ono što ga motivira na kombiniranje svih njegovih obaveza jest želja za promjenom:
– Treba nešto promijeniti u ovoj našoj sivoj stvarnosti, a treba početi od mladih ljudi. Kriza je sastavni dio našeg društva, posebno zato što je toliki broj mladih ljudi bez posla. Katastrofalne posljedice tranzicije, a pogotovo privatizacije, itekako su danas vidljive. Možda zvuči naivno, ali volio bih vidjeti korjenite promjene u našem drušrvu. To je neki općeniti nazivnik motiva koje imam pred sobom.
Dok oni slabije upućeni Belgiju, u kojoj Dominik trenutno živi i radi, doživljavaju samo kroz čokoladu ili pivo, on ističe da Belgija nije samo to. Multikulturalnost je nešto što je dio belgijske svakodnevice, no njezina specifična klima također je sastavni dio svakog dana pa se ponekad u jednom danu dobiva dojam promjene triju godišnjih doba, s čime se nije jednostavno nositi, kao ni s udaljenošću od rodnog kraja, ali uz brzu prometnu i komnikacijsku povezanost njegova mu je domovina i obitelj gotovo na dohvat ruke.
Iako iza sebe već ima i više nego impresivan životopis, Dominik tu ne misli stati. Želi se afirmirati u svojem poslu, učiti i boriti se. Zasad planira ostati u Belgiji, ali dugoročni planovi uključuju i mogućnost povratka u rodni kraj:
– Svugdje je lijepo, ali doma je najljepše – zaključuje Dominik.
