Poznato je kako je Međimurje iznjedrilo mnoge uspješne ličnosti, od kompozitora Josipa Štolcera-Slavenskog pa sve do brojnih liječnika, profesora, inženjera, znanstvenika i umjetnika na koje Međimurci mogu biti ponosni. Mnogi od njih u svijet su se uputili iz Gimnazije Josipa Slavenskog u Čakovcu, po mnogima najbolje međimurske srednje škole i jedne od najboljih u Hrvatskoj, a kamo ih je životni put odnio iz Međimurja, čime se danas bave te kako vide svoju budućnost i profesionalni razvoj, otkrivat ćemo svakog tjedna.
Ana Hranilović (26) iz Čakovca provostupnica je hortikulture i magistra vinogradarstva i vinarstva. Trenutno se nalazi na doktoratu iz mikrobiologije vina na Univesrsity of Adelaide, u južnoaustralskom gradu Adelaide, poznatom po obližnjim svjetski znanim vinogradnim regijama kao što su Barossa, Coonawara i McLaren Vale.
Ana je nakon završetka Gimnazije Josipa Slavenskog odlučila upisati Agronomski fakultet u Zagrebu. Mnogi su bili začuđeni njezinom odlukom, posebno zato jer njezina obitelj nije orijentirana na poljoprivredu, ali danas može s pravom reći da je vrijedilo slijediti vlastitu intuiciju. Oduvijek su je privlačile prirodne znanosti, a u agronomiji je vidjela potencijal za primjenu osnovnih principa kemije i biologije. Ana kaže da je poljoprivredu oduvijek doživljavala kao iznimno zanimljivu, kreativnu i perspektivnu djelatnost.
Tijekom studijskih dana u Zagrebu ostvarila je brojne hvalevrijedne rezultate i osvajala nagrade, a neke od njih su Nagrada Zaklade Agronomskog fakulteta, Pohvalnica dekana, Posebno priznanje Sveučilišta u Zagrebu, no svakako se ističe Rektorova nagrada iz 2013, koju je dobila za rad temeljen na eksperimentu izvršenom tijekom prakse u INRA-u, uz naknadnu analizu rezultata pod mentorstvom profesora Ivana Pejića. Uz to posebno mjesto među nagradama zauzima i osvojeno prvo mjesto na Europskom natjecanju mladih profesionalnih vinara u Parizu 2013.
Ana ističe da osvojene nagrade ne smatra isključivo osobnim postignućem, nego i nagradama kolega sa Zavoda za vinarstvo i vinogradarstvo te Zavoda za oplemenjivanje bilja, genetiku i biometriku Agronomskog fakulteta.
Dio svojih studentskih dana Ana je provela na njemačkom Sveučilištu Hohenheim u sklopu projekta Erasmus:
– Tamo sam se ponajviše fokusirala na kolegije vezane uz ekološku, održivu i urbanu poljopriredu, sociološki aspekt poljoprivrede, kao i izazove 21. stoljeća u kontekstu klimatskih promjena, prenapućenosti, nestašice hrane, proizvoda dubiozne kvalitete i sigurnosti. Kroz zanimljiva predavanja i diskusije s kolegama sa svih kontinenata otvarale su mi se nove perspektive i redefinirale stvarnosti. Shvatila sam koliko smo privilegirani živjeti u ovako pitomom i sigurnom kutku svijeta, i koliko smo bogati u resursima. Potvrdio mi se i moj ‘hortikulutri kredo’ – lokalno, sezonsko, prirodno, nadovezuje se Ana.
Nakon semestra u Njemačkoj, nekoliko je mjeseci provela u francuskom gradu Montpellieru na INRA-i (Nacionalnom institutu za agronomska istraživanja), radeći na genetičkoj osnovi otpornosti vinove loze na sušu:
– Bila mi je iznimna čast surađivati s vrhunskim ampelografima i genetičarima, iako je ponekad bilo veoma izazovno. U kratkom vremenu morala sam usvojiti brojne metode, ali i naučiti jezik jer većini mojih kolega engleski nije bio jača strana. To je dovelo do ponekih apsurdnih situacija. Npr. umjesto na bolni umnjak, jednom sam se prilikom kolegama potužila na ‘zub divljine koji hrče’.
– Bez obzira na manje gafove, život u Montpellieru je bio divan. Montpellier je veoma vibrantan grad u kojem se isprepliću kozmopolitizam, klasičan francuski šarm i šarolikost ostatka Mediterana, prvenstveno Sjeverne Afrike.
– Hrana, vina, krajolici i naprosto francuski “savoir vivre” ponukali su me da se po završetku diplomskog studija ponovo vratim na jug Francuske, tako da sam potrazila posao u vinariji podno Pireneja, kaže nam Ana.
Upravo je tijekom rada u Francuskoj nakon diplome primila email svog profesora Ivana Pejića, pod čijim je mentorstvom pisala preddiplomski i diplomski rad. Naime, profesori Pejić i Maletić sudjelovali su na konferenciji u Bordeauxu, gdje su susreli njezinog sadašnjeg ko-mentora, profesora Paula Grbina te profesoricu enologije Kerry Wilkinson.
Oni su predstavljali “Training Centre for Innovative Wine Production“, koji je Anu vrlo zaintrigirao. Unutar Centra u australskom gradu Adelaide pokrenuto je 12 doktorskih i 4 postdoktorska studija, a cilj im je inovativna proizvodnja grožđa i vina u kontekstu klimatskih promjena i stilskih tendencija:
– Detaljnije, kroz proteklih nekoliko desetljeća zamijećen je porast razine alkohola u vinima. Taj je trend povezan s brojnim negativnim posljedicama – od negativnog utjecaja na zdravlje konzumenata, preko tehnoloških komplikacija u vinogradu i podrumu, do povišenih troškova vezanih za plasman vina s visokim alkoholima na tržista. Stoga se intenzivno radi na razvoju i implementaciji raznih metoda za snižavanje alkohola u vinima: bere se nezrelo grožđe, mijenja sortiment i konfiguracija vinograda, vrši dealkoholizacija vina…
– No spomenute metode u pravilu stvaraju dodatne troškove i negativno utjecu na kvalitetu vina. Kako alkohol u vinu potječe iz šećera nakupljenog u grožđu tijekom dozrijevanja, efikasna alternativa za snižavanje alkohola je korištenje kvasaca koji tijekom fermentacije proizvode manje etanola. Tema mog doktorata upravo je selekcija takvih mikroorganizama, pod uvjetom da su ‘neobicni’ i i ‘nekonvencionalni’, tj. da ne pripadaju vrsti Saccharomyces cerevisiae, objašnjava Ana.
Život u dalekoj Australiji Ana opisuje kao prilično lagodan:
– Ljudi su neopterećeni jer u pravilu ne moraju brinuti osnovne egzistencijalne brige. Posao se lako pronalazi. Ja sam, primjerice, bez ikakvog problema našla povremeni posao u restoranu da bih uštedjela za putovanje po Novom Zelandu, iako nisam imala iskustva u ugostiteljstvu.
Hranu opisuje kao raznoliku i zanimljivu, a na policama dućana mogu se bez ikakvih problema nabaviti namirnice svih svjetskih kuhinja, a čak u lokalnom supermarketu može kupiti Vegetu i Linoladu. Ono što je u Australiji poprilično različito u odnosu na Hrvatsku jest radna etika:
– Radi se puno, kvalitetno i efikasno, no važnost se pridaje i socijalnom aspektu. Za božićnu smo proslavu organizirali ronjenje na obližnjem grebenu, kriket na plaži i fish and chips. Super je osjećaj okinuti podvodnu fotku sa šefom u društvu šarolikog jata riba, kaže Ana.
Australsko okruženje utjecalo je i na njezine sportske navike pa je svoj prošli rođendan provela trčeći utrku od 12 kilometara. Ono što je zanimljivo jest činjenica da je njezin krug poznanika i prijatelja iznimno raznolik, no čak i na drugome kraju svijeta ima priliku raditi s ljudima hrvatskih korijena. Njezin ko-mentor Paul Grbin porijeklom je s Korčule, a post-doktorandica Renata Ristić rođena je u Varaždinu.
Ana ističe kako uistinu uživa u svome poslu, iako nije uvijek jednostavan, a u naredne se dvije godine planira posvetiti samo doktoratu, nakon čega se može zaposliti bilo u znanosti, bilo u proizvodnji. Ističe da je povratak u Hrvatsku za nju moguća opcija, ali za sada joj je to još uvijek veoma daleka ideja.
