Od ljubavi preko čemera do platinastog jubileja
Brak je najljepši dio u životu dvoje ljudi, kada se iskreno voli, poštuje, predano radi, vjeruje u Boga, u djecu i prijatelje i kada ga se dosta zdrav i osnažen životnim iskustvima proživi 65 godina. Upravo i tako časno, pošteno, obiteljski i društveno korisno, s dosta dobrog zdravlja sretnu 65 godišnjicu braka dočekali su i proslavili Josip i Alojzija (Slavica) iz Murskog Središća.
Puno smo razgovarali o njihovom životu, o životu ljudi koji su preko 65 godina živjeli kako dva goluba, a isto tako žive i danas u svome obiteljskome domu u Muskom Središću, preko puta “Tri pila” i ” Stare škole”. Dvoje mladih ljudi, naočit, visok i snažan Josip iz Preseke i lijepa, mudra i dobra Alojzija, zaljubili su se krajem 1940., a vjenčali početkom 1950. godine, u travnju nakon Uskrsa.
Bila su društveno i politički teška vremena pak je zbog nekih udbaških križaljki potpuno nevin Josip završio u zloglasnom i groznom zatvoru u Staroj Gradiški. Nekom srećom i zauzimanjem ljudi na polovici kazne pušten je na slobodu i umirovljen. Nakon toga čemernog razdoblja uslijedio je miran obiteljski život uz djecu Alenku i Miroslava, koji su im podarili troje djece.
I onda ponovno bol i kušnja, jer vrlo mlada je umrla kćerka Alenka. Boljelo je i danas boli Josipa i Alojziju, koju mnogi zovu Slavica, odlazak njihove (mnogi Središćanci kažu, najljepše djevojke ikada rođene u Murskom Središću) Alenke, no trebalo je dalje živjeti. Kćerka nije zaboravljena niti preboljen njezin odlazak iz kruga obitelji.
U tim trenucima krize i razmišljanja što, kako i kamo, do izražaja dolazi Alojzijina ljubav prema djeci, te je počela čuvati tuđu djecu i tako iz godine u godinu u njihovom dvorištu, obdareni skrblju dvoje ljudi odgojeni su mnogi Središćanci i Središćanci, mnogi danas odrasli ljudi. Čavničare vole u Murskom Središću svi ljudi koji poštuju i vole skromnost, vjernost, radišnost, obiteljski dom, kršćanke vrijednosti i dobrotu na svakom koraku.
Čavničari nisu kanili slaviti ovaj jedinstven jubilej, jer godine ipak stežu. Da ovaj “plus platinasti jubilej” ne prođe u tišini, pobrinuo se sin Miroslav, koji je sve organizirao i platio, a slavljenici od oduševljenja i radosti još ne mogu k sebi doći.
Josip koji je iz Preseke otišao kao 18 godišnjak, danas broji 88. godinu života, a Alojzija koja potječe iz snažne loze Žilavec u 85-oj je godini života. Kako dobro izgledaju vjerujemo da će dočekati 70. obljetnicu zajedničkog života, jer 2020. nije tako daleko. – Sretno Jožek i Slavica, Bog neka čuva i blagoslivlja vas dvoje i sve vama drage ljudi, rekoh na odlasku iz njihovog doma koji zrači ljepotom i snagom dobrote i kršćanske vjere.
– Hvala i Tebi i Bog neka uvijek bude s Tobom i već put nas pogledni, kazali su Josip i Alojzija. E, što smo popili tijekom druženja. Po kupicu-dvije vina koje je Slavica odabrala za njega, a on ne sumnja u ženin izbor, te je stoga bilo dobro.
