Poznato je kako je Međimurje iznjedrilo mnoge uspješne ličnosti, od kompozitora Josipa Štolcera-Slavenskog pa sve do brojnih liječnika, profesora, inženjera, znanstvenika i umjetnika na koje Međimurci mogu biti ponosni. Mnogi od njih u svijet su se uputili iz Gimnazije Josipa Slavenskog u Čakovcu, po mnogima najbolje međimurske srednje škole i jedne od najboljih u Hrvatskoj, a kamo ih je životni put odnio iz Međimurja, čime se danas bave te kako vide svoju budućnost i profesionalni razvoj, otkrivat ćemo svakog tjedna.
Dr.sc. Nikola Bregović (28) iz Peklenice poslijedoktorand je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, uspješan glazbenik, a uz to i strastveni zaljubljenik u ribolov. Njegovo se ime nalazi i u školskim udžbenicima iz kemije, a priča koja stoji iza njega dokaz je da se uz puno truda svi snovi mogu ostvariti.
Još kao osnovnoškolac zavolio je kemiju pa ni nakon završetka Gimnazije Josipa Slavenskog u Čakovcu nije dvojio što treba odabrati:
– To je jednostavno bio predmet na kojem sam bez puno truda shvaćao gradivo i, još važnije, već tada mogao kolegama iz razreda pomoći pri učenju i razumijevanju. Razmišljao sam i o upisu na neki od drugih fakulteta vezanih uz prirodne znanosti, no to su bili tek kratki periodi i zapravo sam uvijek znao da je kemija za mene, nadovezuje se Nikola.
Svoje će studentske dane pamtiti po druženjima s prijateljima, redovitim probama i svirkama s bendom Bjuz (Bilo jednom u Zagrebu), a sve je to bilo moguće jer mu sam studij nije predstavljao velik problem. Dakako, poneki stresni ispiti, brojne laboratorijske vježbe, ali i zanimljiva predavanja također su bila dio njegove svakodnevice, no sve se to isplatilo jer je odmah nakon diplome ostao raditi na PMF-u, na Zavodu za fizikalnu kemiju.
– Bez obzira što sam upisao inženjerski smjer na Kemijskom odsjeku, još od početka studija planirao sam položiti metodičke i pedagoške predmete te predavati kemiju, no kako se bližio kraj studija, kroz neke kolegije bio sam uključen u znanstvena istraživanja na Zavodu za fizikalnu kemiju te sam shvatio koliko je zabavno i zanimljivo baviti se znanošću.
Mjesto asistenta spaja nastavni i znanstveni aspekt zbog čega mi se činilo kao radno mjesto iz snova. Osim što su me kolege sa Zavoda, prvenstveno moj mentor, prof. Vladislav Tomišić, prepoznali kao potencijalno dobrog znanstvenika, imao sam sreće što se praktički u trenutku kad sam diplomirao otvorilo mjesto asistenta, upravo na Zavodu za fizikalnu kemiju, kaže Nikola.
Kao asistent na PMF-u držao je seminarsku nastavu iz brojnih kolegija studentima različitih smjerova, a prvih se godina našao u neobičnoj situaciji predavača i neposrednog voditelja diplomskog rada kolegama s kojima je sve do nedavno slušao predavanja i izlazio na ispite.
Ipak, i u tim se situacijama dobro snašao, ali se i uvjerio da posao predavača bez obzira na tip nastave i razinu gradiva nije lagan. Usprkos tome, Nikola ističe da mu je zadovoljstvo prenositi znanje, a posebno ga veseli kad u studentima uspijeva pobuditi interes i potaknuti ih na samostalno traženje odgovora u znanosti.
Traženje odgovora u znanosti dio je i njegove svakodnevice. Za potrebe svoje doktorske disertacije proučavao je supramolekulsku kemiju anionskih receptora u otopini, a pitanja na koja je pokušao odgovoriti odnosila su se na strukture tih kompleksa, njihovu stabilnost i faktore koji utječju na nju te mogućnost povezivanja njhovih svojstava u čvrstom stanju i otopini.
Nikola je plijenio medijsku pozornost kada je britansko Kraljevsko kemijsko društvo između 22 tisuće prijava pristiglih na natječaj za najbolje objašnjenje tzv. Mpembinog efekta, efekta prema kojem se topla voda smrzava brže nego hladna, odabralo upravo njegov rad. Prijava na natječaj nije bila motivirana željom za pobjedom, nego znatiželjom i željom da prezentira spomenuti problem sa svog stajališta, u čemu je i uspio te tako ušao u školske udžbenike kao znanstvenik koji je najbolje objasnio efekt star tisuće godina:
– Spomenuti efkekt prkosi Newtonovom zakonu hlađenja, a jedan od utjecaja koji to čini mogućim jest miješanje vode koje pokreće razlika u gustoći uzrokovana razlikom u temperaturi vode unutar uzorka i uz hladne stjenke, tzv. konvekcija. Pritom posebnu ulogu ima anomalija vode (činjenica da je pri 4 °C gustoća vode najveća) zbog čega je pri 4 °C konvekcija posebno naglašena.
Izrazito je bitan i utjecaj pothlađivanja, činjenice da je prije kristalizacije potrebno postići nižu temperaturu od one pri kojoj se kristalizacija događa. Moram priznati da do potpunog rješenja ovog problema ima još posla, no nadam se da će se uskoro taj fenomen smatrati razjašnjenim, a možda ću i ja tome još doprinijeti, nadovezuje se Nikola.
Svjestan je činjenice da kao znanstvenik u Hrvatskoj ne može očekivati razinu financiranja znanosti kao u gospodarski razvijenijim zemljama, ali ističe kako su upravo ljudi iz tih bogatijih zemalja često zaprepašteni razinom i kvalitetom znanosti koju naši znanstvenici uspijevaju postići u skromnim uvjetima.
Kao veći problem Nikola ističe obrnuto proporcionalnu količinu birokracije pri dodjeli sredstava te vrlo loše planiranje financiranja, a to znanstvenike dovodi u neizvjesnu situaciju, što ovaj mladi znanstvenik opisuje na vrlo zanimljiv način:
– Vrlo je teško pripremiti se za znanstveno putovanje, kad oni koji odlučuju o tvojoj kupnji karte nemaju viziju ni u kojem smjeru žele ići niti koliki ti je džeparac.
Ipak, želja za doprinosom znanosti ono je što ga svakodnevno motivira:
– Jedan od osnovnih zadataka znanosti jest objasniti i bolje upoznati svijet oko nas, pojasniti uzroke i posljedice događaja kojima svakodnevno svjedočimo, a koji su neophodni za naš život. Biti sudionikom tog procesa, i doprinijeti nekim otkrićem, koliko god ono bilo malo, meni se čini i više nego dovoljnom motivacijom i nadahnućem za rad. Naročito je tako kad radiš s ljudima koji te razumiju, podržavaju i nadopunjuju te su tako dodatno nadahnuće, kaže Nikola.
Vanjskom promatraču činilo bi se da uz znanstveni rad Nikoli ne ostaje dovoljno vremena za uživanje u hobijima, no on nam pokazuje da je to itekako moguće. Osim što slobodno vrijeme provodi u ribolovu, vrlo se uspješno uspinje i na glazbenoj sceni. Njegov bend Bjuz, koji svira pretežno instrumentalnu glazbu, uskoro očekuje nastup na finalu HR Demo kluba, jednom od najvećih natjecanja demo-bendova u Hrvatskoj.
Što se pak tiče njegovog znanstvenog rada, Nikola namjerava završiti projekte na kojima trenutno radi, ali počinje i tražiti mjesto u inozemstvu na kojem će se neko vrijeme dalje usavršavati kao poslijedoktorand. Napominje da bi se nakon toga volio vratiti u Hrvatsku i dalje raditi na PMF-u, ali je otvoren i za sve druge opcije.
U njegovom mu je radu nezamjenjiva podrška supruge Vesne, također znanstvenice, a mi vjerujemo da dvoje mladih i ambicioznih znanstvenika kao što su njih dvoje može mijenjati svijet i utjecati na poimanje znanosti. U tome im želimo svu sreću!
