Petra Rob, sestra stradalog Mihaela koji je poginuo u naletu kamiona o čemu smo izvještavali, poslala je pismo koje prenosimo:
“Prije svega Vam se zahvaljujem što ste, prije više od mjesec dana objavili moje pismo i podržali moju obitelj i prijatelje kada smo posjetili mjesto na kojem je stradao moj brat Mihael. Moja bol i bol moje obitelji s vremenom ne prestaje već postaje drugačija. Nastojimo živote usmjeriti na ono najvažnije, a to je obitelj i vrijednost zajedništva.
Moj brat Mihael živi u duhovnoj dimenziji. On je moj najvažniji životni učitelj, on to i dalje nastavlja biti. Podučava me strpljenju, miru i vjerovanju da nije važno što oči vide već što srce osjeća, stoga znam da je trajno uz mene.
Dobivam poruke i pisma ljudi, tragedije nekako povezuju ljude, ali isto tako i dalje slušam o neopreznim i neodgovornim vozačima i bezobzirnom ponašanju na našim cestama.
Ono što me osobito rastužilo i potaknulo na pisanje i zagovaranje odgovornog ponašanja jest svjedočanstvo mog kolege koji je vozeći se u ranim jutarnjim satima u ponedjeljak 13. travnja, na cesti između Štefanca i Sv. Križa (to je cesta na kojoj je i moj brat stradao), naišao na kolonu Tehnixovih kamiona i ljutito mi i sam poručio da su se vozači vozili kao da su sami na cesti, a u jednom trenu je morao svojim osobnim automobilom sići s ceste jer je vozač kamiona iz suprotnog smjera “sijekao” zavoj.
Moj brat nije imao priliku da stane i pričeka da kamion prođe i stoga osjećam veliku odgovornost da budem glasnik svima onima koji se budu našli u opasnosti na cesti, ne svojom krivnjom.
Kakvi smo mi to ljudi kad ljudski život uzimamo zdravo za gotovo? Kakve nas to vrijednosti pokreću kad je važnije sve osim sigurnosti i brige za čovjeka?
Ovo nije molba svim vozačima, osobito vozačima teretnih vozila, ovo je poziv na odgovornost. Moja želja je da usporimo, propustimo, pomislimo na svoje roditelje, djecu, braću ili sestre jer u nekim situacijama upravo to može činiti razliku između života i smrti.
Mojoj obitelji to je učinilo razliku između sretnog života i života s ogromnom boli. Zar to nije dovoljan razlog da se zamislimo i promijenimo svoje ponašanje i odgovornost u prometu? Trebao bi biti.”
