Poznato je kako je Međimurje iznjedrilo mnoge uspješne ličnosti, od kompozitora Josipa Štolcera-Slavenskog pa sve do brojnih liječnika, profesora, inženjera, znanstvenika i umjetnika na koje Međimurci mogu biti ponosni. Mnogi od njih u svijet su se uputili iz Gimnazije Josipa Slavenskog u Čakovcu, po mnogima najbolje međimurske srednje škole i jedne od najboljih u Hrvatskoj, a kamo ih je životni put odnio iz Međimurja, čime se danas bave te kako vide svoju budućnost i profesionalni razvoj, otkrivat ćemo svakog tjedna.
Luka Šantek (26) mladi je liječnik iz Čakovca, koji je trenutno u fazi traženja specijalizacije nakon uspješno odrađenog pripravničkog staža u KBC Sestre milosrdnice i položenog stručnog ispita. Djetinjstvo je proveo u Čakovcu, a nakon vrlo uspješnih godina u Gimnaziji Josipa Slavenskog, u kojoj je uvijek nizao odlične ocjene, uputio se na studij medicine u Zagreb.
Na pitanje kako je odabrao upravo ovaj nimalo jednostavan fakultet Luka odgovara: “Od malih sam nogu zalazio u ordinaciju svoje mame pedijatrice. Mislim da je upravo tu počela moja ljubav prema medicini. Vidio sam kako liječnici pomažu ljudima te sam im i ja poželio pomagati, učiniti nešto dobro za njih, biti koristan. Medicinu ne smatram samo zvanjem, nego i pozivom, najhumanijom i najljepšom djelatnosti pa mislim da je izbor fakulteta zapravo bio vrlo logičan i lagan.”
Iako se ponekad smatra da studenti medicine ne uspijevaju voditi privatni život, Luka je dokaz da to ne mora biti tako te da je moguće biti i uspješan student medicine, ali i posvetiti se svojim hobijima te prijateljima i obitelji.
Luka ističe kako će studentski život pamtiti kao jedno od najljepših i najuzbudljivijih razdoblja života: “Uz sate i sate provedenih uz knjigu, nespavanje i bezbroj ispita, svakako će mi u sjećanju ostati tulumarenja i slavlja nakon položenih ispita, brojna putovanja koja sam ostvario u tom periodu, kao i prijateljstva i poznanstva koja sam stekao.”
Potvrdu da se predanost studiju isplatila, Luka je dobio 2010. godine, kada je proglašen najboljim studentom sa svoje godine te je primio Dekanovu nagradu za uspjeh u studiju. “Neopisiv je osjećaj prilikom dobivanja te nagrade. Ona mi je pokazala da sam na pravom putu i da svoje snove mogu ostvariti samo upornim radom“, nadovezuje se Luka.
Relaksaciju u pauzama od učenja Luka je kao istinski zaljubljenik u putovanja pronalazio diljem Europe. Na njegovom su se putu našle Engleska, Irska, Portugal, Austrija, Njemačka, Mađarska, Estonija, Latvija, Litva, Rusija, Poljska i brojne druge zemlje. Čak je i na putovanjima spajao ugodno s korisnim pa kao posebno iskustvo Luka izdvaja ljetnu praksu u Klinici za ortopediju u gradu Łódżu u Poljskoj:
“Tamo sam upoznao mnogo mladih i ambicioznih budućih liječnika iz cijele Europe i svijeta. Naučio sam svijet gledati drugim očima, upoznao mnogo različitih ljudi i kultura te sam tako proširio svoje horizonte.”
Imao je prilike vidjeti kako mladi ljudi žive diljem Europe te ističe kako su zemlje sjeverne i zapadne Europe poprilično skupe u odnosu na hrvatske standarde, dok su baltičke zemlje te zemlje u našem okruženju kao što su Mađarska, Slovačka i Češka puno bliže prosječnim hrvatskim mogućnostima.
Iako tipičan radni dan liječnika ne postoji, jer ovisi o specijalizaciji i ustanovi u kojoj se radi, Luka naglašava da se uz posao svakako treba dodatno stručno usavršavati kroz simpozije i kongrese. Na prvi se pogled čini da to oduzima velik dio slobodnog vremena svakog liječnika, no Luka napominje da to ne predstavlja nikakav problem zahvaljujući iskustvu koje mu je pružio sam studij: “Studij medicine imao je golem utjecaj na izgradnju mojih vještina i moje osobnosti.
Prije svega bih istaknuo samodisciplinu, veliku upornost i dobru volju. Penjanje stepenicu po stepenicu do vrha vrlo je teško. Uvijek sam učinio dva koraka naprijed pa opet jedan iza. I tako će biti i dalje jer je medicina cjeloživotno učenje. Pritom nikako ne treba odustati, nego održati ravnotežu i stremiti k postavljenom cilju.”
Gotovo svakodnevno slušamo na vijestima o odljevu mladih liječnika iz Hrvatske, a Luka na to kaže: “Budućnost je i dalje neizvjesna, liječnika i dalje nedostaje u Hrvatskoj, a uvjeti rada su usitinu neprimjereni. Moj plan i želja je ostati u Hrvatskoj jer sam se školovao kako bih ovdje živio i liječio naše ljude, ali s obzirom na velike probleme u zdravstvenom sustavu i neodrživost takvog stanja, mislim da je dobro imati alternativni plan pa tako već zadnjih nekoliko godina intezivno učim njemački jezik.
S obzirom da je sklon kirurškim granama medicine, u budućnosti se vidi na specijalizaciji iz ORL-a, ortopedije ili pak maksilofacijalne kirurgije.
