Poznato je kako je Međimurje iznjedrilo mnoge uspješne ličnosti, od kompozitora Josipa Štolcera – Slavenskog pa sve do brojnih liječnika, profesora, inženjera, znanstvenika i umjetnika na koje Međimurci mogu biti ponosni. Mnogi od njih u svijet su se uputili iz Gimnazije Josipa Slavenskog u Čakovcu, po mnogima najbolje međimurske srednje škole i jedne od najboljih u Hrvatskoj, a kamo ih je životni put odnio iz Međimurja, čime se danas bave te kako vide svoju budućnost i profesionalni razvoj, otkrivat ćemo svakog tjedna.
Dora Turk (27) mlada je inženjerka elektrotehnike, smjer automatika, koja trenutno radi kao doktorandica asistentica na Katholieke Universiteit Leuven u Belgiji. Svoje je djetinjstvo proživjela u Murskom Središću, a po završetku Gimnazije Josipa Slavenskog u Čakovcu, u kojoj je nizala same uspjehe, odlučila se za upis elektrotehnike na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu.
– Uvijek sam voljela prirodne znanosti, posebno fiziku, tako da sam tijekom cijele četiri gimnazijske godine maštala o PMF-u, na koji sam imala i izravan upis. Na kraju sam se predomislila i otisla na FER-ov prijemni ispit. Ne mogu odrediti što je točno presudilo, ali recimo da je FER u datom trenutku nudio više, ili se barem meni tako činilo, objašnjava nam Dora.
Iako kaže da će svoje zagrebačke studentske dane pamtiti po svim proživljenim, ali i neproživljenim trenucima zbog brojnih fakultetskih obaveza, ispita i laboratorijskih vježbi, trud joj se itekako isplatio jer joj se nakon diplome pružila jedinstvena prilika koju je objeručke prihvatila.
– Slučajno sam na internetskim stranicama OPTEC-a pronašla natječaj za otvorenu poziciju te poslala motivacijsko pismo i životopis. Nedugo nakon toga kontaktirao me moj sadašnji promotor i pozvao na intervju, nadovezuje se Dora.
Na pitanje kako se nosila s odlaskom u inozemstvo Dora kaže: – Nije bilo lako ostaviti drage ljude, no uzbuđenje zbog svega novoga što me ovdje čekalo ipak je prevladalo. Belgija je multikulturalna zemlja i kao takva pružila mi je i brojne mogućnosti u pogledu osobnog razvoja. Naravno, troškovi života ovdje su mnogo veći. Stanarina je dvostruko skuplja nego u Hrvatskoj, a ostale stvari nešto manje. Uzme li se u obzir da je prosječna belgijska plaća oko 2 tisuće eura, dakako da je životni standard bolji nego u Hrvatskoj.”
Hrvate često i susreće na ulicama Leuvena i okolnih gradova, ali još nikada do sada nije susrela Međimurce.
Dora ističe kako tipični radni dan znanstvenice ne postoji jer svaki dan donosi nešto novo i drugačije, a iako je polje njezinog rada pretežno zastupljeno muškim kolegama, Dora se odlično nosi s njima te je pokazala da među muškarcima i ženama nema i nikako ne bi ni smjelo biti razlike u pogledu njihovog znanstvenog rada. Zanimljivo je da se njezino radno mjesto nalazi u okruženju dvorca van Arenberg izgrađenog u 12. stoljeću, a na posao može dolaziti i službenim biciklom leuvenskog Sveučilišta.
Trenutno radi na identifikaciji/modeliranju linearnih sustava s promjenjivim parametrima, odnosno klasi sustava čija se dinamika mijenja ovisno o vanjskim utjecajima i često je susretana u inženjerskoj praksi, a na pitanje o planovima za budućnost odgovara:
– Trenutno mi je jedini plan završiti doktorat, a za to je u mojem znanstvenom polju prosječno potrebno oko 4-5 godina. Dakle, prošla sam pola puta. Kasnije što bude, bit će. Danas je teško imati dugoročne planove i mislim da je poželjno biti otvoren za nepredvidive stvari.
