U petak smo na Novoj TV imali prilike gledati prvu epizodu treće sezone trećoj “Masterchefa”. Među pedeset kuhara amatera našlo se dvoje i Međimuraca i to za sada sa polovičnim uspjehom – Marko Matotek koji živi u Čakovcu, a rodom je iz Kotoribe i Mišel Matulin iz Donjeg Vidovca.
Da ovaj show može kandidate podučiti tajnama zanata i uvelike im pomoći pri ostvarenju sna – profesionalne kuharske karijere potvrđuju brojna iskustva natjecatelja prethodnih sezona.
Među njima je i Nikola Lesar iz Međimurja, pobjednik druge sezone. Nakon pola godina stjecanja znanja u restoranu Dina Galvagna, inače člana žirija ovog showa, otisnuo se put Azije. Tamo je otkrivao nove okuse i upisao prestižnu kulinarsku akademiju Le Cordon Bleu.
Trenutačno je šef kuhinje u restoranu koji je lociran u centru Bangkoka. Unatoč što ima puno obaveza i posla, Nikola je za naš portal pronašao vremena za kratki razgovor.
Što i gdje radi MasterChef iz Međimurja?
– Pozdrav čitateljima portala eMedjimurje.hr iz Tajlanda! Trenutno sam šef kuhinje jednog od najpoznatijih tajlandskih restorana u srcu Bangkoka, tik uz Chao Phraya rijeku.
Kako te put doveo do Bangkoka i mjesta šefa restorana?
– Tajland i Vijetnam ostali su mi duboko zarezani u sjećanje nakon mojeg putovanja po Aziji. Zaljubio sam se u njihovu hranu i kulturu… Toplina ljudi, eksplozije okusa, tropska klima, egzotičnost kulture… Odlučio sam upisati poznatu kulinarsku akademiju u Bangkoku, LeCordon Bleu.
Završio sam intenzivan tečaj visoke francuske gastronomije, a sad kuham Thai kuhinju… Odmah po završetku škole ponuđen mi je posao Sous Chefa kuhinje restorana “The Never Ending Summer”, kojeg je dizajnirao poznati tajlandski arhitekt Duangrit Bunnag. Samo mjesec dana nakon mojeg dolaska, dobio sam ponudu da vodim kuhinju u istom, te da moderniziram meni i istreniram ekipu. Izazov je prihvaćen!
Koje specijalitete najviše pripremaš, odnosno koja su jela hit?
– Trenutno baratam teškim i vrućim tajlandskim wokom, iz kojeg mogu “izbaciti” do 10-ak jela u sam par minuta. Azijska kuhinja bazira se na minimalnoj termičkoj obradi povrća i voća – il’ ti ga po našemu – hitiš povrće na fest zažarenu tavu i z kuhačom ga fletno mešaš kaj ne zgori.
Tajland je poznat po svojim aromatičnim curry jelima. Crveni curry, zeleni i Masaman. Njihovo sveto trojstvo. U restoranu spremam autentična tajlandska jela, a recept za naš curry datira par stotina godina kraljevske loze. Poklonjen nam je od strane kraljevske obitelji, i spremamo ga na poseban način.
Svježe kokosovo mlijeko je ključ dubine okusa u ovakvom jelu. Sve pizdarije (ispričavam se, al jesu) koje vam nude razni “azijski” restorani kod kuće, mu nisu ni do koljena. Curry je na zlom glasu u Europi, većinom zbog neznanja kod spremanja. Svi su isti… Rađeni sa istim komercijalnim prahom, koji nema ni trunke okusa, pa čak ni dušu. Kad se vratim, spremit ću ja jedan, da vidite o čemu pričam.
Ima li u kojim segmentima sličnosti između tajlandske i međimurske kuhinje?
– Ni najmanje! Tajlandska kuhinja se najviše temelji na pastama, koje su baza više-manje svakog autentičnog Thai jela. Korijen korijandera, čili, bijeli papar, palmin šećer, fish sauce, kokosovo mlijeko, kumin… Razmišljajte u tim okvirima. Totalno drugačije kulture… Al’ jednako zanimljive. Također, kod njih je srce obroka, riža, dok kod nas dominira kruh i krumpir.
Kojim svjetskim facama si imao prilike pripremati jelo?
– Imao sam čast i priliku nahraniti tajlandsku princezu, mislim da su to bili najvažniji tanjuru u mojem životu – tik do onih koji su me doveli do pobjede u MasterChefu. Restoran u kojem radim je popularan među visokom klasom Tajlanda, pa su mi česti gosti razni glumci i glazbenici.
Miss Tajlanda također. Trenutno očekujemo posjetu osobe koja drži visoku ljestvicu na Frobesovoj listi biljunaša – al’ tu informaciju još ne mogu otkriti. Uglavnom, kuham svima…Moja kuhinja je pristupačna baš svima.
Kada bi imao za gosta imao zaljubljenika u tradicionalnu međimursku hranu koje jelo bi mu pripremio?
– Pečeni picek z mlincima, salatu z domaćim bučinim uljem i kupicu međimurskoga vina. Predjelo – meso z tiblice i turoš. Makar, ima još desetak jela koje bih rado stavio ispred njega/nje. Naša kultura je također bogata, i možemo se dičiti raznolikom ponudom jela i namirnica visoke kvalitete. Ponosan sam na Međimurje i imamo veliki gastronomski potencijal.
Kada se vidimo u Međimurju?
– Uf, nemam pojma… Zaposlen sam do jaja. Obećao sam roditeljima posjetu oko Uskrsa, tak da bi onda mogla pasti piva.
Poruka čitateljima….
– Ljudi moji – širite našu kulturu. Pričajte o našoj hrani svima, podijelite tradiciju, pa makar na drugoj strani planete. Također, budite jednako otvoreni prema drugim tradicijama i učite od njih, koliko god možete. Upijajte kao spužva i razvijajte duh i um. Pogotovo kroz hranu, jer je to jedino što nas na kraju, spaja.
