Ocjenjivački sud Nagrade Grada Čakovca “Josip Štolcer Slavenski”, u sastavu Iva Lovrec Štefanović (predsjednica), Trpimir Matasović, Petra Pavić, Krešimir Seletković i Ladislav Varga, na sjednici je održanoj 11. ožujka 2015. jednoglasno odlučio da je dobitnik Nagrade Grada Čakovca “Josip Štolcer Slavenski” za 2014. godinu Mladen Tarbuk.
Nagradu za najbolje djelo hrvatskoga skladatelja praizvedeno u 2014. godini Tarbuk je dobio za skladbu Plač Jeruzalema, za gudački kvartet, klavir i marimbu, koju su u sklopu programa 39. Osorskkih glazbenih večeri 30. srpnja 2014. praizveli Zagrebački kvartet, pijanistica Srebrenka Poljak i udaraljkaš Filip Merčep.
Nagrada će laureatu biti uručena 8. svibnja 2015. u Čakovcu, u sklopu programa 42. Majskog muzičkog memorijala Josip Štolcer Slavenski.
Obrazloženje
Sada već četverostruki laureat Nagrade grada Čakovca “Josip Štolcer Slavenski”, Mladen Tarbuk još je jednom stvorio djelo koje se svojim glazbenim, ali i izvanglazbenim kvalitetama izdvaja iz cjelokupne produkcije novih djela hrvatskih skladatelja.
Nadovezujući se, među ostalim, i na svoje ranije skladbe Kate’s Kiss (za koju je također dobio Nagradu “Josip Štolcer Slavenski”) i, poglavito, Jasenovac – hrvatska priča, Tarbuk ponovno sklada opsežno cikličko djelo za mali izvodilački sastav, obilježeno kako vrhunskim skladateljskim umijećem, tako i duboko humanističkom porukom.
Sedmerostavačna skladba usredotočena je na tri monoteističke religije i njihovim sukobima potaknute vjerske ratove, uza završni zaziv za mir. Ta je tema naznačena glazbenim motivima djelomično preuzetima iz elemenata tradicijskih glazbenih praksi tih triju religija, na način koji donekle korespondira sa sličnim postupcima u Simfoniji orijenta (Religiofoniji) Josipa Štolcera Slavenskog.
Plač Jeruzalema je, međutim, i strogo strukturirano djelo, u kojem različiti skladateljsko-tehnički postupci osiguravaju jedinstvo cikličke cjeline i onkraj njezina izvanglazbenog sadržaja. Pritom se podjednako vodi računa o samosvojnosti i prepoznatljivosti glazbenoga izraza kao i o raznolikosti unutar okvira tek naizgled “asketskoga” izvodilačkoga sastava gudačkoga kvarteta, klavira i marimbe.
U skladnoj simbiozi i uravnoteženosti glazbenog i izvanglazbenog, Plač Jeruzalema istodobno je društveno snažno angažirano djelo, čija pacifistička poruka uvelike nadilazi okvire konkretne teme bliskoistočnih vjerskih sukoba (koji su danas, nažalost, jednako aktualni kao i tijekom proteklih stoljeća!) te predstavlja još jedan Tarbukov općeljudski apel za dolaskom nekog novog, razumnijeg doba. (Trpimir Matasović)
