Zdravstveno-inspekcijski nadzor svih hrvatskih rodilišta počeo je u ponedjeljak i prvo je na redu splitsko rodilište, rekao je dr. Dragan Korolija Marinić, pomoćnik ministra zdravlja.
Knjiga dojmova
Nadzor je pokrenut temeljem akcije udruge Roda “Prekinimo šutnju”, u kojoj je pedesetak žena potresnim svjedočanstvima progovorilo o neugodnim i nehumanim iskustvima pri porođajima u hrvatskim rodilištima uz tvrdnje da su im u tim prilikama prekršena ljudska prava.
– U nadzoru će se razgovarati s osobljem, pregledati dokumentacija, knjige dojmova, sve kako bi se provjerili navodi žena – kaže dr. Korolija. Primijetili smo da će malo koja rodilja u stanju ošamućenosti i šoka nakon porođaja sjetiti se knjige dojmova, no rečeno nam je da Ministarstvo poručuje svima da iskoriste tu mogućnost i pismeno se očituju jer je u protivnom teško utvrđivati činjenice.
Inače, obrazac za prijavu kršenja prava u rodilištima nalazi se i na Rodinim internetskim stranicama. – Na kraju ćemo utvrditi mjere za poboljšanje uvjeta u rodilištima. Ideja je da, osim “Rodilišta – prijatelja djece” utvrdimo i pojam “Rodilišta – prijatelji majki” – najavljuje Korolija.
Zdravstveno-inspekcijski nadzor Ministarstva zdravlja potrajat će do ožujka, a splitska je bolnica bez posebnog razloga prva, kažu. Ginekolozi su stajališta da je neprihvatljivo da porođaj bude traumatično iskustvo, ali kažu da su neke stvari dovedene do apsurda. Žene dođu s nacrtom porođaja i diktiraju što se smije, a što ne, a kad, primjerice, zbog majčina inzistiranja dijete ostane bez kisika pa se mora izvlačiti na vakuum, nastupi šok.
– Omjer pohvala i pokuda je 15 prema jedan. Dobivamo fotografije beba, pisma zahvale, čestitke, zaustavljaju nas majke na ulici i zahvaljuju… Slažem se, ima propusta, u komunikaciji pogotovo, i to treba rješavati. No valja napomenuti i da je Hrvatska po perinatalnom mortalitetu u samom vrhu, sa skandinavskim zemljama i Češkom – govori dr. Berivoj Mišković, predstojnik Klinike za ginekologiju i porodništvo KB-a Sveti duh.
Neka od pisama govore o ponižavajućim postupanjima u našim rađaonicama: “Svi su hladni, grozni i bezobrazni u rađaonici. Ništa ne govore, bez pitanja i razgovora pregledavaju i ‘šire’, najviše u životu me to boljelo”. “Sestre u rađaonici su me nazivale kravom, nemajkom, glupačom, stokom…“
Gaza u rodnici
“Dijete se rodilo u mekoniju, a one su vrištale da smrdimo. Nalegle su se da izađe posteljica i psovale i prijetile da ih ne guram, da šutim i trpim jer i one su moj smrad morale trpjeti.”
“Nakon porođaja ostavili su mi gazu u rodnici – tupfer veličine oraha. Nakon tri tjedna strašni bolovi, gaza je trunula u meni i kažu: Dobro ste prošli, mogli ste dobiti sepsu!”
