Iako su očekivali da neće trebati, nastavnici, odnosno razrednici, i ove će godine morati pisati izvještaj o ocjenama za svakog svog učenika. Naime, ocjene se ni ove godine neće zaključivati, već će razrednici pripremiti izvještaj za roditelje.
– To se zapravo svede na prepisivanje stanja iz imenika. Razrednik na papir, koji je fotokopija imenika, prepiše sve ocjene koje učenik ima. To im oduzima puno vremena i ne vidim smisao toga jer svaki roditelj kad god dođe na informacije ima uvid u ocjene svog djeteta – kaže Sanja Lukić, predsjednica udruge Nastavnici organizirano.
Nisu uočeni problemi
Dodaje da nije razrednik, ali kao nastavnik nema loših iskustava s nezaključivanjem ocjena. – Djeca koja imaju radne navike nemaju nikakvih problema, znaju svoje ocjene i onu koju bi imali da im se zaključuje. Problem je s onima koji skupljaju jedinice i sad kad nema zaključivanja, ne trude se popraviti ih na polugodištu.
Razvuku ih onda do kraja školske godine i tada nastaje problem – objašnjava Lukić i tvrdi da kod dvjestotinjak svojih učenika, kojima predaje kemiju, nije uočila probleme. Jedan od autora Strategije razvoja obrazovanja Boris Jokić smatra da je ispitivanje i ocjenjivanje te davanje povratne informacije učenicima i roditeljima važno.
– Zaključivanje ocjena na polugodištu važna je informacija učeniku i roditelju gdje je učenik i koliko dodatnog truda treba još uložiti u svom radu. Osim brojčane ocjene, potrebno je uvesti i opisne kojima će se jasno definirati u čemu je učenik odličan, gdje je nešto lošiji i u kom se dijelu treba dodatno potruditi.
Primjerice, za hrvatski jezik učeniku koji ima vrlo dobar u opisnom dijelu ocjene pisalo bi da je pročitao svu lektiru, da je u književnosti odličan, ali da dodatno treba raditi na gramatici da bi imao zaključnu ocjenu odličan – objašnjava Jokić. Kaže da je takav tip ocjenjivanja, brojčana plus opisna ocjena, planiran Strategijom od početka osnovne pa do kraja srednje škole. S iznimkom prvog, a možda i drugog razreda u kojima bi bile samo opisne ocjene.
– Zalažem se da se tek od drugog ili trećeg razreda uvedu brojčane ocjene – kaže Jokić naglašavajući važnost brojčanih i zaključnih ocjena zbog toga što se “učenik mora suočiti s vlastitim uspjehom u odnosu na uspjeh drugih”. Ako se Strategija bude provodila prema planu, ovakav način kombiniranih brojčanih i opisnih ocjena u školama će zaživjeti u školskoj 2016./2017. godini. Zaključne ocjene postojale bi nakon svake obrazovne cjeline, jer, dodaje Jokić, školska godina ne mora biti organizirana u dva polugodišta, nego možda u tri cjeline.
Roditelji rezignirani
Nakon svake od njih učenici bi dobili zaključnu brojčanu i opisnu ocjenu. Većina roditelja rezignirano kaže da im je dosta eksperimentiranja i najave promjena koje nikako da dođu. Mišljenja o (ne)zaključivanju ocjena su podijeljena. – I kćeri i meni bilo bi draže da postoji zaključivanje ocjena. Ona je odlikašica u šestom razredu, ali bi voljela da joj je odličan uspjeh potvrđen i zaključnim ocjenama – kaže mama.