Žao nam je, kredit vam ipak nije odobren – s nelagodom je priopćila Anđelki Oršuš ljubazna službenica poslovnice jedne od banaka na čakovečkom području.
Mjesec dana prije odbijenice Anđelka i suprug Dubravko predali su papire za stambeni kredit. Iako su im primanja odgovarala uvjetima, iz banke su ih zvali već triput i tvrdili da im nedostaje ovaj ili onaj papir. Sve su uredno dostavili, ali su na kraju ipak odbijeni, piše Jutarnji.hr.
Konačni poticaj
– Takav smo razgovor vodili četiri puta u četiri različite banke. Od samog predavanja papira, službenici bi vrtjeli glavom, slijegali ramenima, sućutno se smješkali. Davali su nam indirektno do znanja da sumnjaju u ishod, iako objektivnog razloga nije bilo – priča Anđelka. Od samog joj je početka bilo jasno da između njih i kredita stoji jedan jedini problem: prezime. Oršuš je najčešće prezime Roma iz Međimurja, gotovo sinonim za međimurske Rome.
– A predrasude prema Romima su ogromne, ne uvijek bez razloga. Ovdašnje stanovništvo s pojedinim stanovnicima romskih naselja često ima problema, nezaposlenost je velika, alkoholizam čest i u bankama ne vjeruju da će kredit biti vraćen. Nitko nas nije gledao kao osobe s našim karakteristikama i manama.
Bilo im je dovoljno da vide Oršuš i da nas smatraju nepouzdanim klijentima – priča. Pri predavanju papira za kredit, dodaje sa smiješkom, postojala je i kolona u koju je trebalo upisati članove kućanstva. Anđelka i Dubravko u to su vrijeme živjeli s njegovim roditeljima i braćom u romskom naselju Pribislavec.
– Naivno smo mislili da je bolje da navedemo sve članove kućanstva kako bi u banci vidjeli da nam je tijesno i da nam je doista potreban kredit kako bismo započeli samostalan život. Možete misliti službenike dok su čitali tu kolonu: Oršuš, Oršuš, Oršuš… – prepričava Anđelka, i sama se čudeći vlastitoj naivnosti. Nakon traljavo obrazložene odbijenice iz tri banke, shvatili su da nešto moraju poduzeti jer do kredita nikad neće doći.
– Jednostavno smo odlučili promijeniti prezime. I prije smo o tome razmišljali, shvatili smo da nas prezime obilježava više nego išta drugo. Ljudi nas smjeste u ladicu i ma što mi radili to se ne mijenja. Odbijenice za kredit u tri banke bile su konačni poticaj – objašnjava. Po časopisima su tražili pogodno prezime. Željeli su da bude obično.
– Kovačić nam se nekako činilo zgodno, sviđalo nam se – priča Anđelka. U vrijeme kad su predali zahtjev za promjenu prezimena, u obradi je bio njihov četvrti zahtjev za kredit u četvrtoj banci – naravno, pod prezimenom Oršuš. Prolazili su slično iskustvo kao i u prve tri banke – sumnjiv je prosjek plaće, nedostaje još papira i potvrda.
Sreća u Mačkovcu
– U tom razdoblju stiglo nam je odobrenje za promjenu prezimena. Odlučili smo uzeti nove obrasce i predati peti zahtjev za kredit, ovaj put na prezime Kovačić. Baš svi ostali papiri bili su isti, osim što nije bilo te nesretne kolone s članovima obitelji. U nju smo upisali samo nas, Kovačiće. Kredit nam je odobren za tjedan dana. Zahtjev s istim papirima, ali s prezimenom Oršuš, nikad nije odobren – priča Anđelka Kovačić (26), o čijoj je obitelji produkcijska kuća Fade In, posvećena društveno angažiranim temama, snimila i mini dokumentarac.
Anđelka danas s obitelji – dvije godine starijim suprugom Dubravkom, šestipolgodišnjim sinom Aleksandrom i šestomjesečnom kćerkicom Lanom – živi u Mačkovcu, u vlastitoj kući kupljenoj na kredit.
– Romska naselja su nam blizu, ali naš je život sad miljama udaljen od onog kakav se vodi u njima. Znali smo da onakav život ne želimo, da za sebe i svoju djecu želimo puno više – priča Anđelka. Odrasla je u romskom naselju Trnovec, u obitelji sa šestero djece. Otac, sklon alkoholu, radio je na zidariji, majka je brinula o djeci, a veći dio obiteljskih prihoda činili su dječji doplatci.
Nisu imali vodovod, struju su dijelili sa susjedima. Njezina sestra udala se sa 14 godina, u 15. je rodila prvo dijete, prije 20. imala ih je troje. Anđelka je znala da to ne želi, piše Jutarnj.hr. Cijeli članak pročitajte klikom ovdje.