Imali su toliko problema u proizvodnji, a otkupna cijena nikad nije bila lošija, svega 1,20 kuna, žale se proizvođači krumpira iz Belice. Ako je vjerovati otkupljivačima, i kvaliteta je mnogo lošija.
No kako ih na hrvatskim tržnicama prodaju i 20-ak posto skuplje nego lani, izgledno je da ni krumpira, koji je dosad bio jedina povrćarska kultura u nas dostatna za hrvatske potrebe – ne računajući onaj izvansezonski iz Cipra ili Egipta – ove godine nema dovoljno.
– Situacija nigdje nije zadovoljavajuća. Ekstremne klimatske prilike i oborine za sobom nužno nose i pad koncentracije suhe tvari pa krumpiri postaju vodenasti, a s viškom vode javljaju se i ozbiljni problemi s bolestima – kaže prof. dr. sc. Milan Poljak s Agronomskog fakulteta u Zagrebu, ističući kako kvaliteta krumpira ovisi i o sorti.
Spas u ličkom krumpiru
No proizvodnja pada. Hrvatska je 2002. proizvodila čak 736.000 tona krumpira godišnje na 64 tisuće hektara, a danas oko 200 do 240 tisuća tona na 20-ak tisuća hektara. Proizvođači s dugom tradicijom i znanjem na području Varaždinske županije ostvaruju prinose i od 45 tona po hektaru, dok u većini regija prosječan prinos nije ni 10 tona po hektaru, čemu, osim vremenskih nepogoda, kumuju i niska tehnološka razina proizvodnje i neorganiziranost proizvođača, koji čak nemaju ni ventilacijskih skladišta kao u zapadnoeuropskim zemljama u kojima bi ih čuvali. Zbog svega toga godišnje imamo više od 30% nekvalitetnog krumpira, kaže Poljak.
Trenutačno se intenzivno radi na tome da se stvori jezgra površina na kojima bi se išlo u sustavnu proizvodnju ličkog krumpira te osigurali standard, količine i prinosi dostojni i izvoza. Hrvatska, naime, na EU tržištu nikako ne može konkurirati sa svojom proizvodnjom krumpira, no brendirani lički, na čemu se i te kako radi, proizvodnja je koja može biti isplativa. Proizvodnja krumpira, naime, i te kako, ima budućnost – i u Hrvatskoj i šire.
Prema mnogim scenarijima IPCC-a, globalno zagrijavanje ima povoljne učinke na proizvodnju krumpira koji je treća najkonzumiranija namirnica u svijetu s daljom tendencijom rasta potrošnje u mnogoljudnoj Kini i Indiji.
Otočki i dalmatinski je hit
– S rastom temperature za dva stupnja Celzija u nas bi izostali kasni proljetni mrazevi, a rani, jesenski pomaknuli se kasno u jesen što definitivno može produljiti vegetacijsku sezonu – objašnjava Poljak.
Iako se time neće nadomjestiti uvoz, u Hrvatskoj je trenutačno hit mladi krumpir na otocima i središnjoj Dalmaciji, koji se sadi u rujnu i dospijeva uoči Božića. – Ma, preživjeli smo svašta pa ćemo i ovu katastrofalnu godinu. Samo da nije cijena tako niska – napominje međimurski proizvođač krumpira Anđelko Kozjak.
Prije dvije godine kupio je preko IPARD-a najmoderniji kombajn za vađenje krumpira i viličar prekretač za 640.000 kuna. Za sadnju koristi najkvalitetniji sjemenski krumpir. – Najviše je njemačke sorte “vinete”, odlična je i crvena “labella” koja daje visok urod. – Ni u tehnologiji ne zaostajemo za zapadnom Europom – kaže Kozjak.
Ističe da bi proizvođačima bilo lakše da banke nude povoljnije kredite za strojeve i hale. – U Nizozemskoj proizvođač dobije kamatu od dva posto, a mi osam – argumentira Kozjak.
