Na Trbini ČČ 16. listopada od 20 sati u Centru za kulturu gostuje ambasador dobre volje UNDP-a za toleranciju i nenasilje Zijah A. Sokolović s predstavom Rođenje – Kobajagi donijela me roda.
Kada glumac uđe u prazan prostor počinje kazalište, kaže Peter Brook. To je jedina ideja koja me vukla da od jedne riječi gradim formu kazališne predstave i da s njom istražujem granice glume. Ovo nije monodrama, ovo je istraživanje. Postoje različite vrste dramaturgije koje gledamo na scenama: klasične, moderne, avangardne, antidramske, one koje razgrađuju dramu i one koje rastjeruju publiku.
Dramaturgija koja mene zanima jest dramaturgija glumca: svaka je priča, tema ili problem idealan scenski predložak kad je u njezinu središtu znatiželjan glumac. Suvremeno je kazalište, grabeći neumorno naprijed, ma gdje to naprijed bilo, negdje po putu izgubilo svoju svrhu, ono što je Aristotel zvao katarzom.
Ja sam katarzu našao u riječi ROĐENJE. Tajna vlastitog podrijetla je jedna od najuzbudljivijih, koja se pred dijete postavlja od trenutka kada stekne svijest o sebi. Od toga kako će biti razriješena i tko i kako će mu pomoći u tome, zavisi njegov dalji odnos prema vlastitoj spolnosti, odnos prema drugom spolu, razumijevanje ljubavi i svijeta u kojem živi, zavisi njegovo mentalno zdravlje kada odraste.
Ova neobična forma predstave uz osmjeh na najprirodniji bi način trebala napraviti mali korak prema umjetnosti. Zato je kazalište i izmišljeno i zato glumci i postoje. Radosno istraživanje najtoplije preporučujem onoj polovini čovječanstva koju sačinjavaju roditelji, a u interesu druge polovine čovječanstva, sastavljene od djece. Iz “Rođenja – Kobajagi donijela me roda” rodio se The/Arto projekt.
