U nedjelju 28. rujna 100. je rođendan Cecilije Rihtarec iz Murskog Središća, ovog trenutka najstarije žiteljice najmlađeg hrvatskog grada. Samo je godina mnogo, ali duh i raspoloženje Cecilije su gotovo mlađahni, te je ona u predvečerje svog rođendana, kojeg, kako veli, ni sanjala nije, okupila svoje najmilije. Druženje je bilo u klijeti njezina sina Brune u Jurovčaku, a da sve bude lijepo, ugodno i radosno pobrinula se njezina kćerka Đurđica sa svojom kćerkom i njezinom obitelji.
– Lijepo i odlično se osjećam i ugodno sam iznenađena na ovako lijepoj proslavi koju su mi upriličili moji najdraži, oni koji mene vole i ja volim njih, najviše na svijetu. Rođena sam 28. rujna 1914. godine i proživjela sam sve vihore i ljepote života i povijesti, mnoga proljeća,ljeta, jeseni i zime i nisam nikada razmišljala koliko ću godina na ovom svijetu doživjeti. Mijenjale su se vlasti, prilike i situacije, međutim ja sam ostala uvijek ista, ponizna, obiteljska i Radišna.
Rođena sam kao Cecilija Varšić, a onda sam se udala za Đuro Rihtarca, mladića iz trgovačke obitelji koja je imala vlastitu trgovinu u Murskom Središću. Nakon II. svjetskog rata oduzeli su nam trgovinu, ali su dopustili da suprug bude zaposlen u našoj bivšoj trgovini, gdje sam mu i ja povremeno pomagala. Imamo dvoje prekrasne djece, sada odraslih ljudi, Brunu i Đurđicu, koji su nam podarili troje unučadi, a oni pak meni i njima troje praunučadi.
Nema nikakvog posebnog recepta za “doživjeti stotu”, to je božja volja i način života. Ja sam živjela kao i sve žene u ono vrijeme, puno sam radila i brinula o djeci i domu. Mogu reći da u životu nikada nisam popila niti jednu tabletu, jer životno mi je pravilo, “bol kako dođe tako i prođe”.
Radim i danas koliko mogu, ali važno mi je da se krećem i nastojim ne biti na teret svoje obitelji. Bog dragi neka odluči koliko ću dugo biti na svijetu, a ja samo želim da budem koliko toliko zdrava i da ne budem djeci na teret, kazala nam je vitalna i razborita Cecilija, primajući čestitke i cvijeće od svojih dragih i najmilijih. Njezin sin, Bruno, ima dvije želje. Prva je da mama bude živa i zdrava što dulje i druga da meni bude na 100. rođendanu.
U nedjelju, točno na 100. rođendan, dolazak je Ceciliji najavio i središćanski gradonačelnik Dražen Srpak, uz zabavnu pratnju. Zaslužila je to, tiha, skromna i ponosna Cecilija Rihtarec, koja nema preveliku “konkurenciju” za rođendanski jubilej. Iskrene čestitke i dobre želje upućuje i portal eMedjimurje.hr, koji je pozvan da svjedoči proslavi u Jurovčaku, u zaista prelijepom ozračju Cecilijine obitelji, bliže i daljnje, jer u 100 godina, obitelj proširi svoje korijene.
