Monika Glavina iz Čehovca u gimnazijskim danima u Srednjoj školi Prelog bila je “vrckava Monča”, jedna od onih koja vječno zabavlja razred i profesore svojim “simpatičnim biserima”.
Zbog brbljavosti na satu matematike profesor joj je jednom savjetovao: “Monika, sad dok dođeš doma, prvo se deri 15 min iz svega glasa, a onda popij čašu hladne vode tak da u petak na satu opet ne klepećeš”. No i profesori i kolege iz razreda pamte je i kao izuzetno iskrenu, upornu i marljivu srednjoškolku.
Kada je birala fakultet dosta se dvoumila i na kraju – kako kaže – sasvim slučajno odabrala Pravni fakultet u Zagrebu, studijski centar socijalnog rada. Da se stvari u životu doista ne događaju slučajno potvrdila je ubrzo svojim izuzetno dobrim studijskim rezultatima. Već na prvoj godini bila je najbolja studentica socijalnog rada i dobila dekanovu nagradu.
Isto se ponovilo i na drugoj, trećoj i četvrtoj godini. Monika je tako skupila u četiri godine studiranja ukupno 4 dekanove nagrade. Krajem studija počela se sve intenzivnije baviti i volontiranjem. Pet mjeseci tijekom studija provela je na Erasmus studentskoj razmjeni u Budimpešti. Ovog ljeta u Zagrebu je magistrirala s najvišim ocjenama i statusom “magna cum laude” (diplomantica/magistrica socijalnog rada “with great honour”).
Tijekom boravka u Budimpešti u koju se “doslovno zaljubila” doznala je za Central European University i odlučila ondje “probati upasti” na još jedan magistarski studij: “Za natječaj za studij Ljudskih prava na tom sveučilištu slučajno sam saznala i odlučila se prijaviti. Prošla sam vrlo zahtjevnu proceduru prijave i testiranja, donijela iz Zagreba svoje ocjene, dokaze o volontiranju, pisma preporuke profesora i motivacijsko pismo. Nisam se nadala čudesima jer se prijavilo preko 800 ljudi iz cijeloga svijeta.
Kada sam sazna da sam upala među 13 odabranih skoro sam pala u nesvijest od sreće! Plakala sam kao luda!” – prisjeća se kroz smijeh Monika i dodaje da je jedina iz Hrvatske na tom programu. Kolege su joj studenti iz Irske, SAD-a, Armenije, Tibeta, Somalije itd.
Od mađarskog sveučilišta dobila je stipendiju, smještaj u dom, te zdravstveno osiguranje. Ostale životne troškove plaća sama, a kako sav teret ne bi pao na majku Darinku i tatu Josipa, cijelo je ljeto marljivo radila i štedjela. Za pomoć se obratila gradskim vlastima u Prelogu (gradonačelniku Lj. Kolareku i dogranačelniku Z. Kvakanu), pa joj je iz gradskog proračuna dodijeljeno jednokratno 4000,00 kuna, na čemu se posebno zahvaljuje.
“Doista sam sretna i privilegirana. Ništa mi nije teško i imam mnogo planova za budućnost. Prije svega željela bih upisati doktorski studij na istom sveučilištu, te odraditi staž u nekoj internacionalnoj neprofitnoj organizaciji” – kaže ova uspješna mlada djevojka.