Branko Žganec, poznati središćanski poduzetnik u životu je prošao puno teških i lijepih trenutaka , a posljednji događaji u njegovom životu ponukali su ekipu Muralista da ga posjeti u njegovom domu. Naime, Branko je u zadnje vrijeme živio pod teškim pritiskom bolesnog čovjeka.
Prije pet godina saznao je nakon pregleda na koji pošao zbog čestog i lakog umaranja da ima prošireno srce te izumiranje samog srčanog mišića. Snimanjima i pregledima kod poznatog čakovečkog kardiologa dr. Ostričkog saznao je da jedina pomoć koja mu preostaje transplatacija srca. Sve je krenulo redovnim putem preko dr. Ostričkog i njegovog tima koji je uspostavio vezu sa dr. Udovičićem iz KC Dubrava.
U mjesecu studenom 2013. godine Branko je zaprimljen u Dubravu na pred transplantacijsku obradu gdje je proveo mjesec dana. Nakon puno pregleda i svih kompletnih nalaza komisija je donijela odluku da su ispunjeni svi uvjeti, te je Branko stavljen na Europsku transplantacijsku listu. Sva sreća je bila ta, kaže Branko, što su svi ostali organi bili zdravi jer da nisu na listu sigurno ne bi došao.
Vrativši se iz bolnice osjećao se dobro, radio koliko je mogao, te u svakom trenutku morao biti dostupan u slučaju da se pronađe donator. Teška je to moralna dvojba, kaže Branko, kada znaš da netko mora umrijeti da bi ti nastavio svoj život. Zato su uz fizičke veoma bitne bile i psihičke pripreme kroz koje je prolazio za vrijeme boravka u KC Dubrava. Još i danas kada je veliki dio iza njega, Branko često o tome razmišlja.
U svemu tome velika mu je potpora supruga Štefica, kao i djeca koji su cijelo vrijeme bili uz njega i hrabrili ga u teškim trenucima koji su bili pred njim. I kada je najmanje očekivao stigao je poziv iz Zagreba. Naime za vrijeme Ljeta uz Muru, u nedjelju za vrijeme održavanja Gradskog kotlića, stigao je poziv i u Zagreb se trebalo javiti u najkraćem vremenu. Za dva sata Branko je već bio u bolnici Dubrava gdje su odmah započeli s fizičkim i psihičkim pripremama za samu operaciju.
Doc.dr. Rudež, dr. Barić i dr. Planinca sa anestiolozima i sestrama bili su tim kojima je Branko stavio svoj život u ruke i u koje je imao neograničeno povjerenje što se na kraju pokazalo kao nešto prekrasno. Sama operacija trajala je skoro 7,5 sati, započela je u 11 sati navečer i trajala je sve od 6,20 sati ujutru. Od ponedjeljka do petka trajalo je narkozno stanje i po riječima Branka bio je u polusvjesnom stanju.
Supruga Štefica objasnila je da je za to vrijeme Branko bio dosta agresivan i prema sebi kao i prema svima koji su ga okruživali. To je nešto što je u takvoj situaciji normalno, rekli su doktori, jer radi se o privremenom oštećenju mozga zbog duge narkoze , ali se on postepeno stabilizira. Nakon povratka sa operacije Branko je 5 dana proveo na intenzivnoj njezi, 9 dana u strogoj izolaciji i 7 u blažoj.
Radi se o tome da Branko nikako nije smio doći u doticaj sa nikakvom infekcijom, te je cijelo to vrijeme morao provesti u vrlo sterilnim uvjetima tako da i danas još uvijek nosi masku kako bi se sačuvao od mogućih infekcija. Danas, peti tjedan nakon ove teške i složene operacije Branko se osjeća odlično. Organizam je prihvatio novi organ kao da je oduvijek bio tu i nadamo se da će tako biti i dalje.
Veliku zahvalu upućuje svima počev od čakovečkog tima na čelu s dr. Ostričkim, liječnicima i ekipi zagrebačke Dubrave na čelu sa dr. Rudežom , a posebna hvala, nažalost, donatoru koji je dao svoj život kako bih ja živio. O donatoru zna jedino to da je iz koprivničkog područja te da je imao 43 godine. Zahvaljuje i svim prijateljima koji su ga posjećival ii mislili na njega, piše Muralist.
