Stanislav Stojko poznati je Središćanac, vlasnik Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva na kojem se bavi podnim uzgojem kokoši nesilica i proizvodnjom konzumnih jaja. Predsjednik je i osnivač Udruge dijabetičara Mursko Središće i međunarodni atletski sudac.
Sa uzgojem kokoši nesilica počeo se baviti 1992. godine kada je ostao bez posla u susjednoj Sloveniji i to sasvim slučajno. “Na nekoj tomboli koje su bile popularne u to vrijeme moja susjeda je osvojila gajbu za 80 kokoši nesilica koju je poklonila meni jer ju ona nije imala gdje držati.
Ja sam to objeručke prihvatio i počeo sa poslom koji se ubrzo počeo širiti. Tako sam uskoro kupio gajbu za 120 nesilica pa onda i za 240. Kako mi je i to bilo premalo izgradio sam farmu kapaciteta 700 nesilica”, ispričao je za Muralist. Ovih dana Stanislav je primijetio da mu kokoši nesu izuzetno velika jaja, čak duplo veća od standarda Europske unije, a da bi nam bilo jasnije o čemu se radi predočio je tablicu na kojoj su jaja poredana prema težini:
– veličina S – lakša od 53 grama
– veličina M – od 53 do 63 grama
– veličina L – od 63 do 73 grama
– veličina XL – od 73 grama i više
“Gotovo svaki drugi dan jaja su bila sve veća, a njihova težina rasla je od početnih 100 grama na 110, pa 113, 114 i najteže koje sam izmjerio jučer imalo je 140 grama. Po meni bi to jaje spadalo u XXXL kategoriju koja u tablicama ni ne postoji. Ne znam dokle će to ići no biti će svakako zanimljivo pratiti ovaj rast”, kaže Stanislav i dodaje da je za to sigurno najzaslužnija Tvornica stočne hrane iz Čakovca koja je među najboljima u Hrvatskoj, a po njene proizvode dolaze poljoprivrednici čak iz Splita.
Stanislav jaja prodaje četvrtkom i subotom na gradskoj tržnici, a na kraju razgovora otkrio je i planove. “Iako uživam u ovom poslu prodao bih sve. Kuću u Ulici Marka Kovača, farmu i OPG te se preselio u neki stan. Živim sam sa suprugom, kćerka mi je tragično mlada umrla, a sin se oženio i preselio pa tako više nemam volje za ovaj posao.
To bi mi omogućilo da se više posvetim radu u Udruzi dijabetičara kao i suđenju na atletskim natjecanjima, a tko zna, možda nađem i neke druge zanimacije jer volim raditi i pomagati.”
