U četvrtak, 17. srpnja 2014. godine u prostorijama Udruge slijepih Međimurske županije održana je podjela potvrdnica polaznicama edukacije za prevoditelja hrvatskog znakovnog jezika.
Šest polaznica – dva logopeda, edukacijski rehabilitator, majka gluhe djevojčice, teta gluhe djevojčice i nagluha osoba, je završilo tri modula edukacije i položilo ispit za prevoditelja hrvatskog znakovnog jezika. Edukacija se provodila u sklopu projekta BIM – Bolja integracija u Međimurju, sufinanciranom sredstvima Europske unije, IPA IV – Razvoj ljudskih potencijala.
Nositelj projekta je Udruga slijepih Međimurske županije, a partneri na projektu su Udruga gluhih i nagluhih Međimurske županije, Udruga za pomoć osobama s mentalnom retardacijom Međimurske županije, Osnovna školom Strahoninec i Dječji vrtić “Tikvica” Strahoninec.
Cilj edukacije je bio osposobiti iskusne poznavatelje hrvatskog znakovnog jezika na razinu prevoditelja kako bi na taj način olakšali komunikaciju gluhih osoba sa čujućom okolinom, a radi bolje integracije i socijalizacije gluhih osoba u zajednici. Polaznice je educirala doc.dr.sc. Marina Milković, docentica na Odsjeku za oštećenja sluha i suradnica Laboratorija za istraživanje znakovnog jezika i kulture gluhih na Edukacijsko – rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Jedna od polaznica edukacije, Dora Kralj, logoped po struci, podijelila je svoje iskustvo s edukacije kako bi javnost što kvalitetnije dobila informaciju što znači, kako i gdje se koristi hrvatski znakovni jezik. Dora se sa znakovnim jezikom prvi put susrela na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu gdje je učila hrvatski znakovni jezik dvije godine kod docentice Marine Milković.
– Ova edukacija mi je bila nadogradnja znanja od prije. Jedan od važnih uvjeta za sudjelovanje na ovoj edukaciji bilo je predznanje hrvatskog znakovnog jezika, jer je 90 sati edukacije premalo da bi se naučio znakovni jezik. Znakovni jezik kao i svaki jezik ima svoju gramatiku i strukturu.
Ne izvodi se samo rukama već uključuje i držanje tijela i glave te izraz lica koji daju intonaciju. U Hrvatskoj postoji tradicija i svijest o korištenju znakovanog hrvatskog jezika na način da se istovremeno i govori i znakuje, no to nije pravi znakovni jezik jer se prati struktura govornog jezika, a oduzeta je gramatika znakovnog jezika.
Znakovni jezik koristim u komunikaciji s gluhom i nagluhom djecom te kao sredstvo potpomognute komunikacije kod djece s teškoćama u komunikaciji. Osobe koje imaju potrebu za tumačem/prevoditeljem hrvatskog znakovnog jezika u svakodnevnim situacijama kao što su odlazak u banku, doktoru, i slično mogu naše usluge tražiti u Udruzi gluhih i nagluhih Međimurske županije. – rekla je Kralj.
