Udruga “Mladi informatičari Strahoninca” (MIS) registrirana je u rujnu 2004. godine po modelu udruga koje djeluju u sklopu tehničke kulture. Nedavno su članovi MIS-a proslavili deset godina uspješnog rada.
– Rad udruge MIS nije zamjena za školski rad. Opisno govoreći, mi smo dodatak obrazovanju – kaže predsjednik Dejan Drabić, mag. inf. Povodom okrugle obljetnice s Drabićem smo razgovarali o postignutim rezultatima u proteklih deset godina, kao i zacrtanim planovima u budućnosti.
Kako je sve počelo prije 10 godina, odakle ideja i tko su bili idejni pokretači za osnivanje udruge?
– Već dugi niz godine sudjelujem u informatičkom obrazovanju djece i mladeži u sklopu Zajednice tehničke kulture Međimurske županije i Grada Čakovca (cca 20 godina). Također, nekih 4 godine sam radio u OŠ Strahoninec, a u to vrijeme uspjeli smo se etablirati kao vodeća škola u informatici u županiji, da bi 2000. osvojili iprvo mjesto u državi.
Sjećam se, bio je to rad pod kodnim imenom “NetStudy” koji je, obzirom na kvalitetu, objavio i uvrstio na svoj CD i najeminentniji informatički časopis BUG. Želim spomenuti tadašnje natjecatelje u timu pod mojim mentorstvom, a to su bili Mateja Dokleja i Renato Kolar iz 8 razreda te Lana Dokleja iz 6 razred. Sudjelovali su ekipno te svojim radom doslovno briljirali na državnom natjecanju. Na jednom sastanku Vijeća roditelja škole, roditelji su izrazili želju da nadalje radim s djecom.
Nakon malo razmišljanja “rodila” se ideja nastala te sam istu podijelio s kolegicom Sanjom Krištofić. Širenjem ideje, brzo se skupila kritična masa i udruga je ubrzo osnovana.
Naziv udruge je “Mladi informatičari Strahoninca” (MIS) što bi značilo da u svojim redovima okupljate samo mlade? Ili?
– Glavni naglasak u osnivanju udruge bila su djeca i mladež. Na njima “leži” budućnost i oni zaslužuju svu našu pažnju kako bismo im pomogli. Neophodno je upravo djeci pružiti uvjete kojima će steći znanja i kompetencije za bolji život. Nastanak imena udruge ime neku svoju “povijest”.
Radeći u školi, poticao sam djecu na samostalan rad u bilo kojoj sferi povezanoj uz informatiku. Želja je bila da naučena znanja što više povežemo sa stvarnošću. Tako mi je jedan učenik donio rukom izrađen plakat neopisivo lijepog izgleda s natpisom “Mladi informatičari Strahoninca”. Nacrtana je bila zemljina kugla s “plovećim” naslovom. Na sam pogled dalo se zaključiti da je utrošen veliki trud te da je ljubav prema predmetu bila iznimno izražena.
Obzirom da me se taj rad i naslov dojmio, predložio sam to za ime udruge. Eto, od tuda naziv “Mladi informatičari Strahoninca. Popularno i skraćeno “MIS”. No, neovisno o imenu, ipak mi učlanjujemo sve osobe neovisno o zemljopisnom položaju iz Hrvatske te neovisno o dobi. Ipak, kako smo to i naglasili u Statutu udruge, djeca će nam uvijek biti najvažnija. Što svakako ne umanjuje značaj prema bilo kojim drugim dobnim skupinama.
S kojim ciljem je osnovan MIS i gdje ste locirani?
– Imajući u vidu kako u modernom društvu, društvu u kakvom živimo ili strepimo k njemu, neophodno je imati vrsne znalce iz područja ICT tehnologija. Naprosto, nezamisliv je današnji razvoj naprednog društva bez takvih stručnjaka. ICT tehnologija se nesmiljenom brzinom razvija te je sve više poteškoća u praćenju iste. Svi smo svjesni činjenice da je formalno obrazovanje nedostatno da bi dijete steklo kvalitetna i vrsna znanja, odnosno, da ga je potrebno proširiti, nadopuniti…
Današnji poslodavci, a dobar su primjer zapadne zemlje EU, žude za ljudskim potencijalom s bogatim vještinama i kompetencijama. Cilj nam je bio pružiti djeci gotovo najveći stupanj znanja iz područja ICT-a. Postepeno ih, kroz godine edukacije, pripremiti ih za buduća zanimanja prenoseći izravna znanja i iskustva iz poslovnog svijeta. Dakle, ono što danas svi ističu kao najvažnije. Današnji poslodavci žele zaposliti radnu snagu koja posjeduju vještine i znanja…
Također nam je cilj općenito poboljšati informatičku pismenost društvene zajednice u kojoj djelujemo. U početku smo radili u OŠ Strahoninec i tu se svakako trebam zahvaliti na potpori tadašnjeg ravnatelja Zdravka Jančija. Nakon nekoliko godina preselili smo svoj rad u prostorije Općine Strahoninec zbog veće slobode u radu. I danas imamo dobru suradnju, koju svakako možemo i pospješiti.
Krajem 2012. godine, a spram naših rezultata i angažmana u projektu “Multimedijalni centar” koji je prerastao u projekat “Društvenog centra” Općine Strahoninec, dobili smo vlastitu učionicu. Svakako treba posebno zahvaliti tadašnjoj načelnici Općine Sanji Krištofić koja je svojim cjelokupnim zalaganjem umnogome utjecala na razvoj centra. Ujedno, Sanja Krištofić je od samih početaka zamjenica predsjednika udruge.
S kakvom opremom i ljudstvom raspolažete?
– Imali smo ideju kupovati opremu i u školi stacionirati istu. Što bi značilo da bismo godišnje najmanje po 2 računala stavili na korištenje školi i nama. Tako smo 8 računala i donirali školi, za vrijeme dok smo u njoj djelovali. Danas posjedujemo 24 računala, od kojih je 14 prijenosnika te 10 stacionarnih, veoma snažnih računala opremljenih i za “gamerske” svrhe. Na svim računalima nalazi se operacijski sustav “Windows 7 Ultimate 64bita” te “Microsoft Office 2010 premium” paket, kao i niz drugih razvojnih alata i programskih jezika.
Sve je to povezano u gigabitnu mrežu, dok koristimo općinski Internet. Softver je donacija samog Microsoft-a i to u financijskoj protuvrijednosti od 46.000$. Oprema je vrhunska te svako dijete, tj. polaznik, radi za vlastitim računalom koje je kvalitetno i brzo u radu. Rekli bismo da smo u trendu.
Ono što je ipak najvažnije jesu članovi udruge.
Oni odrasli, koji se brinu o funkcioniranju udruge, profesionalci u struci, volonteri, koji nesebičnim radom i zalaganjem ustraju u razvoju, kako same udruge, tako i stvaranju novih ideja i koncepcija. Slobodan sam naglasiti da imamo vrhunske informatičke predavače. Kako one iz poslovnog, tako i iz školskog sektora. Ljudi su ipak najvažniji što potvrđuju i naši rezultati.
Deset godina nije puno, ali ni malo. Na koji način ste provodili svoje aktivnosti?
– Aktivnosti je bilo doista mnogo, neovisno o tome što su često bili otežani uvjeti rada. Naime, nismo imali vlastitu učionicu kao do sada. Tečajevi i pripreme za informatička natjecanja bili su prioritet. Tako smo i stekli ugled i na razini države. Stoga sam izabran prvotno u Nadzorni odbor Hrvatskog saveza informatičara (HSIN), a danas sudjelujem u radu kao član Izvršnog odbora.
Treba spomenuti da HSIN priprema hrvatske olimpijce koji su na svjetskoj razini na 5. mjestu.
U počecima je u radu pomagala i moja sestra, profesor informatike u Gimnaziji Čakovec koja također broji vrsne rezultate u prošlosti u radu s djecom. Prije nekoliko godina pridružuje mi se kolega Miljenko Blažeka, također profesor čakovečke Gimnazije pa smo tako podigli letvicu u radu udruge što se tiče natjecanja u algoritmima. Još dvoje kolega vrijedi spomenuti, a to su kolega Krunoslav Posavec koji obučava djecu u web tehnologijama, kao i kolegu Viktora Lazara, studenta 3. godine FOI-a, koji sudjeluje sada već u mnogim aktivnostima i provođenju tečajeva.
Kako smo osnovani na području Općine Strahoninec, tako smo kreatori ideje i prvog portala same općine. Isti smo uvijek besplatno izrađivali kako bi svome mjestu dali svoj doprinos. No, od ove godine općinske vlasti odlučile su se za komercijalizaciju web stranica. Mada ne vidimo smisao toga, osim što sad Općina za to odvaja financijska sredstva.
Obzirom da posjedujemo sustav za obrazovanje i kolaboraciju od strane Microsoft-a, imali smo ideju da svim udrugama kreiramo e-mail adresu s domenom “strahoninec.hr”, kako bi se i na taj način promicalo ime općine, te da im dodijelimo cijeli niz alata u provođenju projekata i kolaboraciji.
No, na žalost, bili smo prisiljeni kreirati vlastitu domenu te time ova izvrsna ideja “pada u vodu”. Čest je slučaj u našem društvu da dobre ideje propadaju zbog zavisti ili pak imate ideju koja je nekima neshvatljiva i odveć ispred vremena. “Pogled u daljinu” nije samo pjesnički izraz već je nužan u svakodnevnom životu kako pojedinca tako i naše udruge te našeg mjesta, odakle se širi u sve smjerove društva.
Na koji način se financirate?
– Najvećim dijelom to su donacije, a manjim dijelom putem vlastitih članarina i participacija. Svake godine sudjelujemo u raspodjeli sredstava od strane Zajednice tehničke kulture Međimurske županije te dobivamo sredstva od Općine Strahoninec kao domicilna udruga. Najviše sredstava dobili smo putem projekata. Otprilike preko 300.000,00 kn do sada. Vidljivo je to i po opremi i po aktivnostima.
Najveća financijska sredstva do sada dodijelilo nam je “Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta” za projekt “Škola mladih programera”. Osobno sam autor tih projekata. No, danas ih radimo zajednički te vjerujem da ćemo biti stoga uspješniji. Osobito treba zahvaliti našoj tajnici Mirjani Mikolaj koja kvalitetno vodi naše poslovne knjige, pa uvijek prolazimo sve administrativne provjere prilikom prijava na natječaje.
Jeste li zadovoljni odazivom djece i mještana te kakve su reakcije?
– Moram priznati da ipak nisam zadovoljan odazivom djece na informatičke tečajeve. Danas bi svi htjeli biti stručnjaci s visokim plaćama. No, nekako si mislim da ljudi nisu svjesni da mi poslodavci (i sam sam poslodavac) tražimo najbolje na tržištu rada. A to je stoga što trebamo biti konkurentni zapadnim ekonomijama. Stoga je potrebno stjecati vrhunska znanja i vještine. Formalni dio obrazovanja naprosto nije dostatan da biste danas bili vrhunski IT stručnjak.
Opet, znanja i vještine u ovom području potrebno je stjecati godinama. Stoga, roditelje koji žele da njihova djeca u budućnosti steknu tražena te iznadprosječno plaćena zanimanja i djecu koja naprosto žude za informatičkim znanjima, pozivamo da nas potraže i da se učlane u udrugu. Ovo nije reklama niti komercijalni poziv, jer mi smo neprofitna organizacija te smo entuzijasti i volonteri. Umjesto nas govore rezultati, a oni pokazuju da smo unatrag 5 godina prisutni na državnoj razini natjecanja te da unatrag 3 godine imamo državnog prvaka najzahtjevnije kategorije “algoritmi” u programskom jeziku “C++”.
U natjecateljskim kategorijama smo mentori Miljenko Blažeka i ja. No, najdraže mi je spomenuti djecu. Jer, oni svojim radom i žrtvovanjem na području znanja najviše pridonose, kako sebi, našoj udruzi, tako i cijelom društvu. Na prvo mjesto stavit ću Martina Josipa Kocijana, državnog prvaka unatrag 3 godine, a nevezanim slijedom naši najbolji informatičari su: Karlo Kovačić, Miro Krištofić, Nino Cmrečnjak, Stjepan Požgaj, Marin Drabić, Tio Špicar i Lovro Makovec. Njih osmorica dobili su ove godine i priznanja za svoj rad. Siguran sam da su to naši budući IT stručnjaci koje će u svojim redovima htjeti imati najbolje naše, ali isto tako i inozemne, kompanije.
Što bi valjalo izdvojiti kao prioritete za buduće vrijeme?
– U naše lokalno mjesto, malo mjesto po značaju za ICT, doveli smo vrhunske stručnjake i eminentne ljude iz područja znanosti i ICT-a, kao što su prof. dr. sc. Ante Đerek (doktorirao na američkom Standfordu i redio u Google-u), prof. dr. sc. Vjerana Strahonju, dekana najjačeg informatičkog fakulteta u Hrvatskoj – FOI Varaždin, prof. dr. sc. Dejana Vinkovića, profesora na splitskom PMF-u…
Nastojimo ukazati na svjetske trendove te želimo biti od pomoći djeci i zajednici. Iz vlastitih sredstava pomogli smo mnogim udrugama. Osvrtom na zadnjih 10 godina rada, možda je to neskromnost, ali mislim da gotovo niti jedna ustanova naše županije nema ovolike uspjehe u natjecanju iz informatike, osobito uzevši u obzir činjenice da smo svi volonteri, da nemamo sigurna proračunska sredstva te da se o kupnji i održavanju opreme brinemo sami. No, mi nismo konkurencija.
Naprotiv, računamo na suradnju te da uspjehe podijelimo sa školama, učiteljima, profesorima. Ali ono najvažnije, nama je uspjeh djeteta na prvom mjestu. Odličnu suradnju imamo s Gimnazijom Josipa Slavenskog Čakovec, OŠ Strahoninec, OŠ Šenkovec i OŠ Ivanovec. Kao predsjednik udruge volio bih da se što više mladih obrazuje. Jer, obrazovanje nema alternative. ICT grana pokretač je najrazvijenijih ekonomija.
U cijelom svijetu nedostaje vrsnih ICT stručnjaka, pa tako i u nas. Posebno tu stavljam naglasak na računalne programere, jer su oni daleko najtraženiji. Volio bih da suradnja sa školama bude još veća, da djeca svima nama budu glavni cilj rada i uspjeha. A onda da tu međusobnu suradnju podijelimo u cilju zajedničkog napretka. Volio bih da takvom suradnjom u slijedećih 10 godina postanemo vodeća županija u ICT obrazovanju.
No, tu bi trebalo računati i na značajnu podršku lokalnih i županijskih uprava, kao i politike općenito. Posebno bi trebalo uložiti truda da, tim budućim znalcima, osiguramo radna mjesta u našoj sredini. A sve kako bi plod njihovog rada, vrijednost koju će ostvariti, ostati u našem kraju.
Tu računamo i na suradnju s Tehnološko inovacijskim centrom Međimurja te “Međimurskim informatičkim klasterom” s kojima već bilježimo suradnju. Imamo viziju, volje i znanja. Ako će biti podrške i razumijevanja znam da rezultati neće izostati!
