Pozitivna atmosfera u zraku polako počinje vladati Međimurjem kako se koncert legende hrvatske estrade – Mate Miše Kovača približava. U nedjelju 20. travnja u dvorani Graditeljske škole zajedno s kćerkom Ivanom Kovač, legendarni Mišo nakon dvadesetak godina ponovno dolazi u naš kraj održati koncert za pamćenje.
Mnogi pamte legendarni koncert Miše Kovača u čakovečkom GOC-u od prije dvadesetak godina, a mnogima je plakat s tog doba još na zidovima soba i garaža, kao i uspomene s prekrasnog koncerta koje ostaju zauvijek u sjećanju.
Posjetili smo Vladu Matića u Strelcu, velikog prijatelja Miše Kovača koji je kućne ograde oblijepio plakatima nadolazećeg koncerta i koji s puno energije prepričava dane druženja s Mišom, koji su se zbili na počecima njegove karijere.
– Sedamdesetih godina bio sam u Mariboru na školovanju. Mišo je tada polupao svoj automobil, popularni Citroen “žabu” i tražio je nekog da mu ga popravi. Tada nije bilo toliko majstora kao danas. Ja sam preuzeo odgovornost, popravio automobil i tako smo se zbližili – prepričava Vlado dok sjedimo u njegovoj kući u kojoj vlada euforija povodom nadolazećeg koncerta i gdje nam pokazuje zajedničke fotografije.
– Zajedno smo nas dvoje u ono vrijeme koncertno prošli cijelo Međimurje, od Donje Dubrave, Domašinca pa sve do Štrigove. Od stranih zemalja, najviše sam s njime proveo po susjednoj Mađarskoj, od Budimpešte pa sve okolo – priča nam Vlado, koji je veliki zaljubljenik u konje, član Međimurskih konjara te gardist konjanik Zrinske garde.
U Domašincu prije koncerta ganjali kokota da spreme domaću juhu
Upitali smo ga koji mu je koncert Mate Miše Kovača ostao najviše u sjećanju. – Najbolja fešta koju pamtim je sigurno u sali tadašnjeg Zadružnog doma u Domašincu. Već je tada u ono vrijeme Mišo puno polagao na eko hranu i tražio sve što je domaće. Tada je načelnik Općine Domašinec bio Ivan Šarić, zajedno s njegovom suprugom Agatom, kako si je Mišo zaželio domaću hranu, po cijelome dvorištu smo lovili kokota, koji je ona nakon što smo ga uhvatili, očerupala i stavila ga u lonac za juhu koja nas je čekala na stolu kad smo mi završili s koncertom.
Juha je kao lijek, a pogotovo kokotova, koju je rijetko tko i danas imao prilike probati. Mišo ju je tada jeo prvi put i to će pamtiti dok je živ. Uvijek kad bi se vidjeli nakon toga, bila je aktualna parola “De je ona juha?” – ispričao nam je Vlado Matić, koji kaže kako su ih odvojile obaveze oko poslova i nedostatak vremena. Vlado je krenuo u privatni posao, a Mišo koncertno po svim kutovima bivše Jugoslavije i svijeta.
U životu treba zapeti kad je vrijeme za to
– Kad smo se i vidjeli i bili oboje u žurbi, Mišo je uvijek znao reči – Nitko ne ruča dva put, polako. Nebrojeno puta u ono je vrijeme Mišo bio kod mene u gostima i kolege smo od njegovih početaka. Sad smo oboje ostarili i napravili što smo mogli u našim zlatnim godinama. Ništa ne traje vječno, treba zapeti kad je vrijeme za to, i ta silnost traje najviše dvadeset godina, i tu tko nešto napravi, napravi – istaknuo je Vlado koji nam je ispričao kako je upravo on s Mišom odabrao prvi automobil za Ivanu, to je bila Opel Corsa B model.
– Mišo je uspio ne samo zbog svog talenta i pjesmi, već zbog svog stila i energije. On je bio pravi džentlmen, ozbiljan i odmjeren muškarac, uvijek spreman za zezanciju. Sjećam se jedne zgode iz Slovenije gdje sam bio s njima na koncertu. Tada sam i ja imao dugu kosu i pustio brkove, pa sam u prepunoj hali izašao na pozornicu i svi su ljudi počeli pljeskati i klicati “Mišo, Mišo”, a ja onakav samo sam im signalizirao: “Čekajte, čekajte, polako. Uskoro je Mišo s vama”.
Na jednoj od fotografija koje čuva za uspomenu na mlađe dane koje je proveo družeći se s Mišom, vozi ga u svom crvenom Porscheu
