U organizaciji Zrinske garde, Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije “Tkalčić” Zagreb i čakovečkog Franjevačkog samostana, u Čakovcu je u Katoličkom domu, predstavljen latinski izvornik te prijepis i hrvatski prijevod Darovnice Nikole Zrinskog Sigetskog Župi Svetoga Jurja na Bregu.
Riječ je o Povelji hrvatskoga bana i sigetskog junaka Nikole Zrinskog koju je uputio 6. prosinca 1563. godine, darovavši toj župi gornjeg Međimurja određena prava i povlastice kako bi se mogla uzdržavati. Darovnica kao dragocjeni povijesni izvor pokazuje veliku brigu Zrinskog za tu katoličku župu, ali i sve župe Međimurja koje su stradale od neprijatelja Katoličke Crkve.
O ovom, do nedavno javnosti nepoznatom dokumentu na njegovom predstavljanju u Čakovcu govorili su zagrebački kanonik prof. dr. Matija Berljak koji je priredio izdanje Darovnice te čakovečki povjesničar Vladimir Kapun, koji je povelju je prepisao i preveo. Kapun kaže i kako ona daje jasan odgovor jesu li Zrinski bili protestanti ili katolici.
– Neki vjerojatno jesu bili protestanti, ali Nikola Zrinski koji je poginuo na Sigetu, upravo ovom Darovnicom dokazuje da je bio katolik, ističe Kapun. Naime nakon pogibije njegova je glava nebrojeno puta na “putovanju” od Sigeta do Čakovca mogla biti odbačena bilo gdje ili bačena pred divlje zvijeri, no ona je uz svu moguću pažnju i poštovanje donesena u Međimurje. Ono što je također važno napomenuti, pokopana je u Pavlinskom samostanu, što ne bi zasigurno prije svega dopustila obitelj da je bio protestant, a isto tako niti Pavlini ne bi prihvatili nekog inovjerca li čovjeka bez vjere u svoju crkvu.
Za dobivanje darovnice najviše su zaslužni bili zagrebački kanonik i arhiđakon bekšinski Juraj Lacković te župnik Nikola Ladanji, koji su Zrinskom svojom zamolbom ukazali kako je potrebno pomoći župnoj crkvi i njezinim župnicima.
Crkva Sv. Jurja i njezin župnik po odredbama te darovnice dobili su određena prava i povlastice, vezane uz prodaju vina i žitarica, kako bi se crkva obnovila te kako bi se župnici mogli uzdržavati s dostojnim prihodima, a njome je, također, ustanovljena i posebna zaklada radi trajne pomoći župi. Pretpostavka je da ovo nije jedina Povelja koja je napisana tim povodom, ali je za sada jedina za koju se zna da je sačuvana.
