U znak sjećanja na istaknutog glazbenika, pedagoga i skladatelja Jožu Požgaja u utorak 18. ožujka od 11 sati u dvorani Scheier će Matica hrvatska, Knjižnica Nikola Zrinski, Učiteljski fakultet – Odsjek u Čakovcu i Centar za kulturu ugostiti Višnju Požgaj i Pavela Rojka. Oni će se u svojim predavanjima osvrnuti na život i djelo istaknutog Čakovčanca rođenog 16. ožujka 1914. godine.
Ime Jože Požgaja poznato je u širokim glazbenim krugovima. Muzičko obrazovanje mnogih profesionalaca i amatera ima svoje temelje u principima koje je upravo on razradio na suvremenim pedagoškim, didaktičkim i metodičkim principima. Odrastao je u obitelji i sredini koje su svojim muziciranjem budile u njemu smisao i želju za glazbom i uvele ga u njen čaroban svijet.
U izvanrednoj atmosferi Učiteljske škole koju je održavao prof. Janko Slogar, koji je znao ne samo otkriti nego i razviti glazbene talente, Joža je ubrzo svladao osnovnu tehniku mnogih instrumenata i pokazao svestranost i dubinu svojih sposobnosti. Uskoro je postao dirigent školskog zbora i orkestra. Školovanje je nastavio na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Franje i Čedomila Dugana te Franje Lučića.
No, predavanja prof. Zlatka Grgoševića definitivno su ga opredjelila za pedagoški rad. Nakon diplomiranja 1939. godine, počeo je raditi kao profesor na Učiteljskoj školi u Čakovcu. Pored nastavničkih dužnosti osnovao je i vodio u gradu pjevačko društvo s mješovitim zborom (oko 80 pjevača) i dječjom zbornom školom, a radio je i na varaždinskoj Muzičkoj školi. Djelovanje mu je nakon nekoliko godina prekinula bolest – dugo je ležao u sanatoriju, a zatim ga je onemogućila okupacija Međimurja.
Tada je na prijedlog prof. Grgoševića preuzeo njegovu katedru metodike na konzervatoriju u Zagrebu. Nakon oslobođenja vratio se u Međimurje gdje radi u osnovnoj školi u Lopatincu, a kasnije (od 1946.) u čakovečkoj gimnaziji. Već 1950., zbog zdravstvenih razloga, seli u Rijeku gdje je direktor Glazbene škole. Od 1961. prosvjetni je savjetnik u Zavodu za unapređivanje osnovnog obrazovanja u Zagrebu. Na Muzičku akademiju u Zagrebu vraća se 1967. gdje radi kao docent do 1978. godine.
Nakon zapažene diplomske radnje “Suvremene metode muzičkog odgoja” pa do odlaska u mirovinu intenzivno se bavio tim problemom. Objavio je preko pedesetak knjiga, rasprava, članaka i sudjelovao na mnogim predavanjima i izlaganjima. U nizu udžbenika i priručnika treba istaći “Metodiku muzičke nastave” i “Metodiku glazbenog odgoja u muzičkoj školi” za koju je Milo Cipra izjavio da “s ponosom može zauzeti mjesto u društvu srodnih publikacija u svijetu, a bit će od velikog značaja u našim naporima oko napretka naše glazbene kulture i pedagogije”.
Godine 1962. izabran je za predsjednika Saveza udruženja muzičkih pedagoga Jugoslavije. Kao priznanje za svoj rad stekao je naslov “pedagoškog savjetnika”, a dobitnik je i nagrade “Ivo Filipović” za unapređivanje pedagoške teorije i prakse. Međimurju je ostao vjeran svih sedam desetljeća svog života, a životni moto bio mu je da “muzički pedagog mora prije svega biti po srcu muzičar!”.
Tribina ČČ dovodi “Majstore”
Na Tribina ČČ 13. ožujka 2014 u 20 sati možete pogledati romantičnu komediju redatelja Dalibora Matanića “Majstori”. Uloge tumače Areta Curković, Nikša Butijer i Goran Bogdan. Dalibor Matanić 12 godina nakon hita “Blagajnica hoće ići na more” s kojim je 2001. na festivalu u Puli osvojio nagradu za najbolji debitantski film snimio je novu komediju “Majstori”. Isto kao “Blagajnica…” i “Majstori” su film o junakinji skromnog socijalnog položaja koja u ljubavi i životu želi postići više.
Ovaj put junakinja je Keka (Areta Ćurković), punašna domaćica i supruga depresivnog, nezanimljivog željezničara Baje (Nikša Butijer) kojoj se udvara majstor za kućne popravke Ilija (Goran Bogdan). Ona bezuspješno nastoji uljepšati i učiniti uzbudljivom svakodnevicu s mrzovoljnim mužem pa kad joj sve dojadi sjeda u vlak i odlazi na more. Obojica muškaraca pohrle za njom, te u primorskom mjestašcu zateknu Keku kako odolijeva udvaranjima lokalnog ribara (Bojan Navojec).
Cijela situacija dovodi do akcije koja uključuje jurnjave barkama, plesne točke, poljupce u zalasku sunca pa čak i kung fu. Majstori su neobični po tome što se može reči da je to izuzetno zabavni film o nevjerojatno tužnim ljudima. Naime, svi junaci su potpuni gubitnici duboko nezadovoljni svojim životom.
Prema riječima filmskog kritičara Jurice Pavičića “Majstori” tu i tamo podsjete na Menzela i “Selo moje malo”, ali tu ima i Jacquesa Tatija, i Chaplina, te više nego prstohvat Kreše Golika: na neki način, “Majstori” kao da i nastoje biti radnička, siromaška, tranzicijska varijacija “Tko pjeva, zlo ne misli”. A kad je o pjevanju već riječ, “Majstori” su slično kao i “Blagajnica” muzej kurioziteta domaćeg retro popa: ima tu i Mile Hrnića, i Darka Domijana i Novih fosila, no tu su i Marijan Ban, te Let štuke.
