Na Tribina ČČ 6. ožujka 2014. u 20 sati gostuje Ludens teatar iz Koprivnice s predstavom “Žene u crvenom”. Režiju potpisuje Franka Perković, a igraju Vera Zima, Dubravka Ostojić, Jelena Hadži-Manev i Lada Bonacci.
U vremenu oskudice, mi nudimo obilje. Žene u crvenom su bogata žanrovska riznica. Kao što je i život sam. Poput raskošne ponude tv-kanala, pred vama će se izmjenjivati komedija, triler, socijalna drama i melodrama… Ovrhe, policijske opsade, glamurozan život bankarskih nasljednica, romantične uspomene stjuardesa, propale ljubavi i umirovljenički dani. Gušit ćete se u suzama smijeha, tražit ćete predah u džepovima tuge.
Tamara, Nora, Dinka i Anđa – žene na rubu i žene u središtu svijeta. Spremne na sve, čak i pravdu uzeti u svoje ruke, kad pravde ponestane. »Žene u crvenom» tvrđe su nego što se čini. Pucaju i pjevaju, opakije od Nesalomljivih, žilavije od Otpisanih. Prije ili kasnije, zarobit će vas zauvijek.
Dječak Ivek i pas Cvilek
Kazališna tribina za djecu i mlade Cukorek u nedjelju 9. ožujka dovodi od 16 sati Kazališnu družinu Pinklec u koprodukciji s Dječjom i lutkarskom scenom HNK u Varaždinu predstavu Dječak Ivek i pas Cvilek (prema motivima romana “Dječak Ivek, pas Cvilek i Dudaš Martin”, Đure Vilovića). Igraju Marija Kolb, Mario Jakšić, Jelena Dokleja, Igor Baksa i Bruno Kontrec, a režiju potpisuje Anica Tomić.
Koristeći motive romana Đure Vilovića, predstava Dječak Ivek i pas Cvilek progovara o aktualnom i često prešućivanom problemu napuštene i ostavljene djece. Zaboravljena od roditeljske ljubavi, utočište pronalaze u međusobnom pričanju priča koje će ih na trenutak odvojiti od tužnih misli.
Smještena u oskudan sobičak nekog dječjeg doma njihova zaigranost i maštovitost odvodi ih u svijet priče isto tako napuštenog dječaka Iveka i najboljeg mu prijatelja, odbačenog psa Cvileka, s čijim se dogodovštinama poistovjećuju, ali kroz koje i sama pokušavaju pronaći izlaz i način kroz koji će bar na trenutak zaboraviti na sve što ih tišti.
Njihov dječji optimizam i želja da sve bude bolje uvjerava nas da i onda kad smo napušteni i zaboravljeni svojim postojanjem i dobrom voljom bar si nakratko međusobno možemo olakšati tužne dane.
