Povodom međunarodnog Dana sjećanja na Holokaust, Židovska općina Čakovec, Matica hrvatska Ogranak u Čakovcu i Društvo pedagoga Međimurske županije organiziralo je nekoliko događaja. Jedan od njih bilo je održan u čakovečkoj Prvoj osnovnoj školi gdje je voditeljica Muzeja Holokausta “Yad Vashem” iz Jeruzalema, Chava Baruch vodila radionicu za članove Društva pedagoga Međimurske županije kao i za učenike te škole , te učenike čakovečke Gimnazije Josip Slavenski.
O tomu koliko mladi danas znaju o strahotama holokausta i koliko im ljudi poput nje to mogu prenijeti dr.Baruch je rekla, -Prenijeti im spoznaje i saznanja o strahotama koje je donio holokaust je naš izazov. Nije lako, naprotiv vrlo je teško jer je to bilo davno, mi nismo ta generacija koja je holokaust preživjela, ali je to naša zadaća, te moramo pokušati mlađe generacije podučiti o onomu što se tamo događalo. Ne smijemo im prenijeti samo povijesne činjenice nego ih potaknuti na razmišljanje i strah o tomu da se nešto takvo više nikada nigdje ne ponovi.
Tijekom predavanja Chava Baruch istaknula je kako je holokaust događaj bez presedana, koji je potresao same temelje ljudske civilizacije i koji danas predstavlja univerzalno upozorenje čovječanstvu. Holokaust je ljudska priča, i kao takvu moramo je naučiti.
Govoreći o obrazovnom pristupu holokaustu u Izraelu, dr. Baruchje kazala je da se on razlikuje od onoga kako se znanje i spoznaja prenosi učenicima u drugim zemljama. Naime, mladi Izraelci temu holokausta obrađuju trideset sati godišnje, a učenici u samu bit materije trebaju prodrijeti sami. Cilj je također da ne nauče samo suhoparne činjenice koje će im eventualno trebati na ispitu, već razviju svijest o razlikama među ljudima, kako bi shvatili koji su bili razlozi koji su doveli do strahote holokausta.
To je ono što smisao učenje i spoznaja o holokaustu daje smisao i u današnje vrijeme. U poučavanje o holokaustu, postavljena su tri ključna pitanja: Zašto, što i kako?. Naš zadatak nije samo prenositi informacije, što ponekad može biti poprilično dosadno, već moramo doprijeti do srca učenika, uvijek spominje Chava Baruch na svojim predavanjima i radionicama. Nastojimo analizirati svaki dan holokausta iz perspektive žrtava i došli smo do zaključka kako nije dovoljno djeci i mladima, ali mnogima starijima pokazivati samo fotografije strahota iz koncentracijskih logora, već ih je potrebno kombinirati sa svjedočanstvima ili nekim događajem. Posebno je važno učenike upozoriti na propagandu i njezinu moć.
Naime, kada su novinari pitali jednog vojnog zapovjednika u logoru Treblinka kako gleda na Židove, odgovorio im je da ih gleda samo kada dođu, dok su još obučeni, ali kasnije ih više ne gleda, već ih doživljava kao stado krava. Tu se pokazuje sva moć propagande koja može ići toliko daleko da se neki ljudi ne doživljavaju kao ljudi, već kao stoka. Stoga se oduvijek postavlja se pitanje kako je režim uspio prisiliti vojnike na toliku okrutnost? Svi smo mi patrioti, ali važno je raspraviti na kojoj točki počinje djelovati moja osobna savjest. Gdje je granica? – zaključila je dr. Chava Baruch.
