U našu redakciju stiglo je pismo čitatelja koji se osvrnuo na darivanje potrebitih povodom blagdana od strane Međimurske županije. U tekstu kao primjer navodi jednu mnogočlanu obitelj koju je posjetio zamjenik župana Zoran Vidović za koju smatra da žive bolje od nekih mještana koji jedva spajaju kraj s krajem. Njegovo pismo pročitajte u nastavku.
“Na početku smo još jedne tko zna dobre ili loše godine, još jedne pravedne ili nepravedne godine… Dobili smo jedan možda i neugodan zadatak od prijatelja, susjeda, poznanika da ovim putem zahvalimo gospodinu Zoranu Vidoviću, podžupanu, koji je na sam Badnjak konačno posjetio i naš mali “najelitniji” kvart u Čakovcu da bi došao darivati potrebitu gospođu i njezinu djecu, a i vjerojatno i supruga jer bez njega ne bi mogla imati toliko djece.
Odmah na početku da ne bi netko krivo shvatio, djeca nisu ništa kriva i draga su. Ali samo jedna opaska cijenjenom gospodinu podžupanu za kojeg su mnogi među nama dali svoj važan glas, kao i za gospodina župana. Svaka čast na lijepoj gesti, ali da li ste Vi gospodine dobro sebi protumačili što znači potrebita obitelj? Postavljamo ovo pitanje, jer mnogi već godinama žive u tom kvartu i bolje od nas pojedinih znaju kako dotična obitelj iako ima mnogo djece živi vrlo dobro gotovo iznad mnogih koji nisu svojom krivnjom ostali bez posla i koji isto tako jedva vežu kraj s krajem ili nikako i koji su gospodina podžupana sa nestrpljenjem gledali kroz prozor da li će i kod njih pokucati na vrata.
A on je umjesto toga još i tražio dotičnu gospođu po kvartu, dobro da i nije bila u stanu jer imao bi vidjeti kako gospođa nema baš “pošto je cijele dane jako zauzeta jer ona i partner nigdje ne rade” vremena da bar sredi prostor u kojem živi. Vjerujemo da je imao i pred vratima što vidjeti… A on poveo i slikara da mu ostane slika za uspomenu… Zašto ta slika nije bila objavljena tamo gdje su objavljene slike ostalih potrebitih obitelji? Da ne bi tko pomislio da mi to objavljujemo radi zavisti ili zato što drugi ljudi nisu dobili “kuvertu s novcem” tim obraćanjem želimo upoznati i one koji su gospođu odabrali za potrebitu kakav ona vodi život.
Dotična gospođa svakog “dvadesetog” nadam se vrlo poznatog datuma dobije toliko novaca “vjerujte mi molim Vas, provjereno” koji ne dobije ni moja obitelj kao ni druge obitelji kojima je pomoć još potrebnija. Mi, moji prijatelji, susjedi, poznanici pa i mnogi ljudi u gradu svjedoci smo kako ova gospođa živi. Mi svi preživljavamo, a ona živi. Taj dan gospođa prvo plati jednoj gospođi da joj pričuva djecu, mislimo na popodne, jer ujutro su djeca u besplatnom vrtiću, pa onda drugima da je voze da obavi shoping mjeseca, treba naravno, tu su djeca koja dobivaju sve ono što možda naša djeca nisu vidjela cijelu godinu a kamoli okusila…
A da ne istaknemo nedavne podlosti gospođe što je upadala u sandućić susjede i uzimala poštu pa joj uzrokovala probleme na poslu. Uz to ona svojom vikom i prijetnjom na mnogim mjestima uspije riješiti sve “što je žulja” kao npr. nedavno problem s električnom energijom o tome ne bi ni pričali da ne bi kod te priče nekoga povrijedili. Ali, prepoznat će se oni sami…
Svi naši nezaposleni prijatelji, još jednom ne lažemo, uredno se prijavljuju na Zavod za zapošljavanje kako bi barem ostvarili nekakva prava ili dobili posao, ali ne ostvaruju ni nikakva prava ni dobivaju posao, a željeli bi raditi, dok njezin suprug ili partner ili otac djece nema ni dokumente a kamoli da je prijavljen, on to ne mora, i to malo što negdje zaradi upotrijebi za svoju potrebu pijančevanja.
I… nećemo više o tome, sad je ionako kraj praznicima, početak nečeg novog… samo ne znamo čega… Gospođa i njen partner “vrlo su sretno” ušli u Novu godinu, sa podsmjehom na svakoga koga sretnu, vjerujući kako će na temelju svog jedinog posla koji “jako dobro odgovara politici povećanja nataliteta u državi” i dalje jako dobro zarađivati… Ako se kroz ovaj tekst netko osjeti prozvan ili uvrijeđen, nije bilo namjerno, ali što je istina je istina…”, napisao je čitatelj.
Kako je u tekstu prozvan zamjenik međimurskog župana Zoran Vidović zatražili smo njegov komentar na ovu temu. Evo što je odgovorio.
“Kao što znate, dodjela pomoći potrebitima nije zakonski propisana djelatnost Županije, niti za to dobivamo namjenska sredstva prikupljena porezima. Sav novac ili robu koju dajemo putem jednokratnih pomoći, predstavljaju skromnu pomoć izvršne vlasti građanima koji danas, zbog niza okolnosti ne mogu spajati kraj s krajem. Naime, institucije preko kojih potrebiti ostvaruju zakonski regulirane pomoći, zbog teške financijske situacije i sve većeg broja korisnika, ne mogu pomoći svima kojima bi trebalo.
Praktički svakodnevno u Županiju dolaze naši sugrađani sa svojim teškim životnim pričama, tražeći pomoć. Ona im se dodjeljuje temeljem pravilnika, a među ostalim, moraju dokazati da im mjesečna primanja (po bilo kojoj osnovi) ne prelaze zakonski određen minimum. Samo ako zadovoljavaju te uvjete i ako u tekućoj godini nisu već od Županije primili kakvu pomoć, mogu dobiti nekakva sredstva. Napominjem da je maksimalni iznos koji smo dodjeljivali u prošloj godini iznosio 2.000,00 kuna te je dodijeljen u samo nekoliko slučajeva.
Unatoč svim mehanizmima provjere, ne mogu isključiti mogućnost da postoje pojedinci koji ove i slične mogućnosti iskorištavaju te kojima je dobivanje socijalnih pomoći način života. Takve slučajeve nastojimo utvrditi i u potpunosti onemogućiti, tako da nam je svaka pomoć, uključujući i upozorenje od susjeda više nego dobrodošla. Na žalost, nije navedeno ime i prezime te adresa stanovanja navedene osobe, a kako sam uoči božićnih blagdana obišao više siromašnih obitelji, ne mogu utvrditi o kome je riječ.
Pozivam Vašeg čitatelja ili čitateljicu da meni ili Centru za socijalnu skrb Čakovec dostave ime i prezime te osobe, kako bi nadležne i stručne službe mogle utvrditi eventualne nepravilnosti i iskorištavanja sustava. Samo suradnjom institucija i građana, ovakvi slučajevi mogu se svesti na minimum, a financijska pomoć dolaziti do onih kojima je stvarno potrebna”, napisano je Vidović u odgovoru.
